Prvooptuženi Gojko Kličković podnio je zahtjev Sudskom vijeću za razrješenje branilaca po službenoj dužnosti, te istakao da ne želi više sudjelovati u procesu koji se vodi protiv njega.

Gojko Kličković demonstrativno prekinuo izvođenje materijalnih dokaza nakon što je Sudsko vijeće odbilo da prihvati jedan od predloženih dokumenata smatrajući ga nerelevantnim za postupak.

Svjedok Državnog tužilaštva ispričao kroz šta su tokom 1992. godine prolazili građani Ključa, u nadi da će spasiti život, iako su mnogi naposljetku “tragično završili”.

Optuženi Gojko Kličković, izvodeći materijalne dokaze na suđenju za zločine u Bosanskoj Krupi, istakao da je civilna vlast u tom gradu, “u skladu sa zakonom”, izdavala naloge vojsci i policiji. 

Odbrana Gojka Kličkovića prezentirala dokaze koji, po njihovom uvjerenju, dokazuju da je Republika Hrvatska učestvovala u napadu na srpsko stanovništvo u BiH.

Sudsko vijeće je naložilo Odbrani Gojka Kličkovića da broj svjedoka koje želi saslušati u nastavku suđenja svede na “razumnu mjeru”.

Odbrana Gojka Kličkovića konstatovala da svjedoci koje su pozvali odbijaju pojaviti se na suđenju.

Momčilo Krajišnik je pravosnažno osuđen 17. marta 2009.

U cilju ekonomičnosti postupka i zaštite prava optuženih, Sudsko vijeće predložilo Odbrani prvooptuženog da reducira broj svjedoka.

U nastavku izvođenja materijalnih dokaza u svoju korist, Gojko Kličković se koncentrisao na dokumente kojima želi negirati krivicu bosanskih Srba u zločinima počinjenim tokom rata u BiH.