Ulaganjem dodatnih dokaza Odbrane, nakon šest godina završen je dokazni postupak na suđenju četvorici policijskih rukovodilaca koji su optuženi za genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine.
Svjedoci Odbrane izjavili su da im nije poznato da li je ikada bilo zarobljenih ili ubijenih osoba od strane Radeta Garića, te da im je samo poznato da je jedinica optuženog povremeno pomagala u čuvanju linije.
Svjedoci Odbrane izjavili su da su u ratu bili u rezervnom sastavu policije u Vlasenici, ali da se ne sjećaju da je optuženi Rade Garić bio pripadnik ovih snaga.
Svjedočeći u svoju korist, Đuro Adamović, kojem se sudi za zločin počinjen na području Prijedora, ispričao je kako je u avgustu 1992. godine učestvovao u akciji u kojoj mu je bio zadatak da obezbjeđuje područje oko šume Ketenište.
Na suđenju za zločine počinjene u Vlasenici, svjedokinje Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorile su o stradanju članova najbliže porodice 1992. godine.
Svjedoci Odbrane ispričali su kako su tokom rata držali linije oko Vlasenice, ali da nemaju saznanja da je optuženi Rade Garić povezan sa događajima iz optužnice na tom području.
Na suđenju optuženima za genocid u Srebrenici, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je kako je sa medicinskim osobljem i ranjenicima skinuta s kamiona u mjestu Luke kod Vlasenice, te kako su dvije djevojke tokom noći odvedene.
Nakon što je istaklo da smatra kako je dokazalo ulogu Jovice Stanišića i Franka Simatovića u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) i zločinima počinjenim na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Tužilaštvo Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) zatražilo je doživotu kaznu za bivše šefove Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije.
Radomir Nedić, kojeg Državno tužilaštvo tereti za zločin protiv čovječnosti, civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjen na području Ugljevika, nije sposoban pratiti tok suđenja, niti aktivno učestvovati u procesu, zaključci su tima vještaka medicinske struke.