Izložba radova umjetnice Nermine Memić pod nazivom “Opomene” otvorena je danas u prostorijama Bošnjačkog instituta u Sarajevu povodom 28. godišnjice genocida u Srebrenici.

Na suđenju za zločine počinjene na području Bužima, svjedok Odbrane izjavio je da tokom četveromjesečnog zatočeništva nije bio zlostavljan niti je primijetio da su drugi.

Skupljajući posljednje atome snage nakon cjelodnevnog pješačenja putem koji njihov otac nije uspio preći, tri kćerke Šaćira Šabića govore da su krenule na “Marš mira” s nadom da će saznati nešto o očevoj sudbini i s molbom da im oni koji znaju otkriju gdje su njegove kosti. Dok jedna drugoj brišu suze s lica i tješe onu najmlađu, koja ga nije ni zapamtila, kažu da im je kroz život nedostajalo sve očevo, i da bi im njegov mezar danas mnogo značio.

Na suđenju za korupciju u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, nastavljena je prezentacija dokaza Tužilaštva Kantona Sarajevo koji su sačinjeni iz snimljenih presretnutih telefonskih razgovora koje su vodili i optuženi.

Okružni sud u Doboju će 14. jula izreći presudu Mirsadu Brkiću, optuženom za zločin nad civilima na području Odžaka u ljeto 1992. godine, nakon što su u završnim riječima Tužilaštvo i Odbrana zatražili osuđujuću, odnosno oslobađajuću presudu.

Općinski sud u Sarajevu prvostepenom presudom osudio je Jasmina Ćerimagića, Senadu Muharemović i Redžepa Salića, bivše direktore Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine “Pazarić”, na ukupno 13 godina i šest mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada u službi.

Na suđenju za zločine počinjene u Derventi, svjedok Odbrane je izjavio da je išao na radnu obavezu u objekat “Žaba“, u kojem optuženog Andriju Bjeloševića nije viđao.

Sjećanje na genocid, ali i njegovo obilježavanje te kažnjavanje onih koji ga negiraju, obaveza je cjelokupne međunarodne zajednice, zbog prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti, poručili su učesnici konferencije “Kolektivno sjećanje Srebrenice”.

Bivši federalni i kantonalni zastupnik Senaid Begić otišao je na izdržavanje dvoipogodišnje zatvorske kazne po presudi Kantonalnog suda u Zenici za krivična djela zloupotrebe položaja i ovlaštenja te prevara i pronevjere u službi.

U ratu u kojem je i najmanji šapat bio značajan za preživljavanje, a zvuk granate znak za skrivanje, Hasan Muškić je kao sedmogodišnjak prizore prije i tokom genocida u Srebrenici vidio, ali ih nije mogao čuti ili govoriti o strahu koji je osjećao. Znao je da mora bježati kad i drugi to čine. Njegovo svjedočanstvo je najtiše sjećanje na srebrenički genocid, ispričano pomoću znakovnog jezika.