Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine na suđenju za ratni zločin počinjen na području Bratunca i Srebrenice kazao je da je oca i amidžu posljednji put vidio u maju 1992. kada su otišli da kupe cigarete.

Odbrana Đorđa Simića smatra da njihov branjenik treba biti oslobođen optužbe za ratni zločin počinjen u mjestu Ševarlije kod Doboja.

Odbrana Jovice Stanišića tvrdila je pred Sudom u Haagu, da vojni vještak optužbe Reynaud Theunens nije predočio nijedan pisani dokaz da su srpske paravojske koje su, s proljeća 1992., zauzimale gradove u BiH bile povezane sa Službom državne bezbjednosti (SDB) Srbije.

U nastavku suđenja bivšim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojnim i civilnim policajcima, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako mu je ubijen brat i još nekoliko ljudi.

U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen na području Srebrenice, svjedok Odbrane je kazao da na dan akcije na Zalazje u julu 1992. nije vidio optužene Amira Salihovića i Suada Smajlovića.

Nastavak suđenja bivšem komandantu Trećeg korpusa odgođen je u Sudu Bosne i Hercegovine dok se ne pribave informacije da li se protiv vještaka Martina Frančeševića provodi istraga za ratne zločine.

Iznoseći završnu riječ, Tužilaštvo BiH je zatražilo od Sudskog vijeća da Mileta Puljića proglasi krivim za ratni zločin počinjen 1993. i 1994.

Na suđenju za zločine počinjene u Stuparima kod Kladnja, svjedok Odbrane Kahre Vejzovića je rekao da je obezbjeđivao zgradu u kojoj su bile smještene osobe srpske nacionalnosti, ali da ni on ni optuženi nisu imali kontakt s Radovanom Đokićem u januaru 1993. jer je optuženi otišao u Lukavac nekoliko mjeseci prije.

Svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za ratni zločin počinjen u Srebrenici je kazao kako je iz Seklana grupu Srebreničana odveo na razmjenu u Vlasenicu.

Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da se među vojnicima pričalo da je komandant Samostalnog prozorskog bataljona Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) 14. septembra 1993.