Radić Pero i ostali: Ristanović i Radić su bili u Jusićima

Hazim Muratović, koji je živio u Jusićima 1992. godine, kazao je da je milicija u travnju odvela dvije muške osobe na ispitivanje te da su pri povratku rekli da su maltretirani, tučeni i da svi sposobni trebaju ići iz sela. Kazao je da je bio na pregovorima o predaji oružja u kojoj je sudjelovao Krizni stožer i da je tada došao Pero Radić.

“Dolazio je Pero Radić, on je tada bio odjeven u SMB uniformu i imao je pušku neku, vjerovatno automatsku”, izjavio je Muratović i dodao da se Radić tijekom pregovora posvađao s Islamovićem.

Dodao je da je Radić rekao kako svi muslimani moraju predati oružje do releja, a onda će isto uraditi i Srbi. Svjedok je kazao da se oružje predavalo na autobusnoj stanici i da su svi muškarci iz sela tu dovedeni te da je tada vidio Peru Radića i Vladu Ristanovića. Rekao je da je Radić bio “glavni” jer se, kako je kazao, tako postavljao kao glavni tijekom predaje oružja.

Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov terete se za ubojstva najmanje 48 osoba te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u svibnju 1992. godine.

Kazao je da su svi odvedeni u tri kuće, da su u jednoj od njih bile samo žene i da su ih čuvali naoružani muškarci. Sutra ujutro, kazao je svjedok, rečeno im je da su slobodni, i nisu zatekli više nikoga od naoružanih osoba u selu.

Istakao je da je 27. svibnja 1992. bio napad na Jusiće.

“Nalazio sam se ispred kuće kada je krenulo granatiranje. Napad je krenuo iz Androvića”, kazao je Muratović, dodavši da nije vidio da su kuće pogođene u tom napadu.

On je rekao da je sa svojim amidžićem odlučio da trči u šumu “Kosa” i da je, dok je prelazio preko puta, vidio kako se već kreću naoružani muškarci u maskirnim i SMB uniformama. Kazao je da je vidio tri tenka ispred Androvića kako pucaju po selu.

Muratović je rekao da je u šumama bilo više skupina civila i da je Besima zvao otac da izađe, i da se njih dvojica više nikad nisu vratili. Kazao je da je čuo pucnjavu i jauke. Dok je bio u šumi, svjedok je, kako je rekao, tijekom noći čuo kako neko govori da se postavi mitraljesko gnijezdo i da će se ujutro “češljati” šuma.

“Kuće su se počele paliti, jer to se vidjelo kasnije, kad je pala noć, cijelo selo je gorjelo”, kazao je Muratović.

Dodao je da su sve kuće zapaljene osim Besimove, na kojoj je pisalo: “Ovu kuću ne dirajte, Besim je u JNA.”

Rekao je da se vratio do svoje kuće kako bi vidio da li mu je majka živa. Ona mu je tada signalizirala da ju nitko nije dirao i da bježi. Tada je krenuo da se izvuče iz Jusića sa svojim amidžićem, i dok je išao putem do temelja kuće amidžića, gdje se okupilo više civila, vidio je četiri-pet leševa na putu. Dodao je da je zatekao Osmana mrtvog, ispod kruške, dok je prolazio kroz njive.

“Sudbinu majke nikad nisam saznao, nikad je nisu našli”, kazao je Muratović.

Čuo je, kako je izjavio, da su žene i djeca prebačeni prvo u Malešiće pa u Memiće, a da je većina odvedenih muškaraca pronađena u masovnim grobnicama.

Branitelj prvooptuženog Dejan Bogdanović upitao je svjedoka koliko je vremena proveo u podrumu, na što je svjedok rekao da se zadržao svega pet minuta. Svjedok je kazao da se prije pregovora ništa nije događalo u Jusićima. Na upit Obrane, svjedok je rekao da je Radić na pregovorima kazao kako JNA traži da se preda oružje.

Na pitanje branitelja drugooptuženog Radivoja Lazarevića, svjedok je odgovorio da je u Jusićima vidio dvadesetak njemu nepoznatih naoružanih osoba. Poznavao je samo Radića i Ristanovića. Dodao je da je došao na autobusnu stanicu pola sata nakon predaje oružja, jer on nije imao šta predati, te da ne zna tko je od vojske bio na predaji oružja. Svjedok je naveo da nije vidio da li je selo bilo okruženo.

Odvjetnik Rade Golić upitao je svjedoka da li je zaključio da su tri tenka dejstvovala u selu jer je u ranijem iskazu rekao da je vidio tenkove s cijevima okrenutim prema selu, na što je svjedok kazao kako to nije zaključak, već da je to vidio.

Branitelj petooptuženog Miloš Perić upitao je zašto u ranijem iskazu nije naveo Radića i Ristanovića, na što je svjedok odgovorio da se tad nije sjetio.

Predsjedateljica Sudskog vijeća Minka Kreho upitala je svjedoka kako je došao na autobusnu stanicu, na što je on rekao da je bio kući kada su došli naoružani vojnici koji su ih odveli.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. travanj.