Radić Pero i ostali: Tijelo majke nikad nije pronašao

Zenun Muratović je tužiteljici Marijani Čolović ispričao da je njegova majka ostala u kući u selu s obzirom na to da je bila nepokretna, i da je najvjerovatnije ubijena jer njeno tijelo nikada nije pronađeno. Muratović je opisivao događaje koji su se desili oko 27. maja 1992. godine, kada je, prema optužnici, na selo Jusiće kod Zvornika srpska vojska izvršila oružani napad.

Za napad na Jusiće, u okviru kojeg su u maju 1992. izvršena ubistva više desetina ljudi i prisilno preseljenje stanovništva bošnjačke nacionalnosti, optuženi su Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Malešići.

Prije samog napada, kazao je svjedok, bilo se nekoliko pregovora, a jedan od njih desio se u obližnjem selu Malešići, mjesec prije napada na Jusiće.

“Išli su neki u Malešiće da pregovaraju o predavanju oružja. (…) Petnaest dana prije napada desilo se granatiranje, ušli su u selo i tražili oružje”, izjavio je svjedok, rekavši da je tih dana prepoznao Peru Radića, Vladu Ristanovića i još neke ljude koje je poznavao odranije.

“Oni su išli sa mnom u školu. Ristanović je bio dvije godine stariji od mene, a Pero je držao prodavnicu”, kazao je Muratović, koji je ispričao kako su stanovnici Jusića bili smješteni u nekoliko kuća. Rekao je da su muškarci bili odvojeni od žena.

“Sakupljeni smo i odvedeni u kuće. (…) Bilo nas je oko 20, 25. Sa mnom je bio moj brat Ramiz. (…) Pero je često dolazio na vrata. Nosio je njemački šmajser i ‘motorolu’”, kazao je svjedok.

Nakon boravka u spomenutim kućama, rekao je Muratović, ljudi su pušteni svojim domovima i “niko ih nije dirao do 27. maja”.

Svjedok je ispričao kako je izgledao početak napada 27. maja 1992. godine.

“Vidio sam kako dolazi tenk i počeo je da granatira. Ne znam koliko je trajalo, 15-20 minuta. (…) Kad je ušla pješadija, mi smo pobjegli u šumu. (…) Kad je pao mrak, izašli smo i vidjeli kako selo gori. Naišli smo na jedan auto, pored njega su bila po dva tijela sa obje strane. Kasnije sam naišao na još dva tijela”, kazao je svjedok.

Advokat Dejan Bogdanović, branilac prvooptuženog Pere Radića, pitao je svjedoka da li je čuo da su 26. maja ubijeni ljudi u srpskom selu Brđani, na što je svjedok odgovorio negativno, ali je rekao kako se prije mogla čuti pucnjava u Malešićima i Brđanima, te artiljerija “sa srpske strane”.

Svjedok je na upit branioca kazao da je poznavao Huseina Muratovića, ali da ne zna da li je Husein bio član jedinice Kapetana Hajre. Također, svjedok je negirao da je sam bio član te jedinice.

Radićev branilac je pitao svjedoka da li je bilo maltretiranja u kući u kojoj su privremeno držani, na što je Muratović rekao kako nije bilo maltretiranja u sobi u kojoj je on bio smješten.

Advokat Miloš Perić, branilac petooptuženog Vlade Ristanovića, pitao je svjedoka da li je znao da su u Jusićima prije 27. maja postojale seoske straže i seoski krizni štab, na što je Muratović odgovorio negativno.

Na pitanje o tome kakav odnos je Ristanović imao sa stanovnicima prije i poslije rata, Muratović je kazao kako su prije rata bili dobri, a da trenutnu situaciju ne poznaje jer više ne živi u Jusićima.

Nastavak suđenja zakazan je 31. marta.