Srbijanski radikali odbijaju poziv Suda u Haagu

Radeta je za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) kazala da ona i njen stranački kolega Jojić neće dobrovoljno ići u Haag kako bi im se sudilo za nepoštivanje suda, uprkos najnovijoj odluci Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS).

U utorak je iz Mehanizma rečeno da će se sudski proces protiv Radete i Jojića vratiti iz Beograda u Haag s obzirom da su svjedoci nevoljni da otkriju podatke srbijanskim vlastima, iz straha za život i sigurnost. Zatraženo je njihovo trenutno hapšenje.

Međutim, Radeta je izjavila da, bez obzira šta srbijanske vlasti odluče uraditi u ovom slučaju, to “nije moj problem”.

“Neću kontaktirati nikoga iz državnih institucija u vezi s tom odlukom. Jednostavno me nije briga za to”, kazala je ona.

Jojić i Radeta su optuženi za nepoštivanje Haškog suda uticanjem na svjedoke tokom suđenja njihovom stranačkom vođi Vojislavu Šešelju. Optuženi su da su prijetili, ucjenjivali i podmićivali svjedoke kako bi promijenili iskaze ili odustali od svjedočenja.

Šešelj je u aprilu 2018. osuđen za ratne zločine te mu je izrečena kazna od deset godina zatvora.

Radeta tvrdi da su ona i Jojić zaštićeni od izručenja Ustavom Srbije, kao i odlukom Višeg suda u Beogradu iz 2016. godine, u kojoj se navodi da nema zakonskih osnova za izručenje radikala s obzirom da srbijanski Zakon o saradnji s Haškim tribunalom obavezuje vlasti u Beogradu da izručuju samo ljude optužene za ratne zločine, a ne i one optužene za nepoštivanje suda.

BIRN je kontaktirao srbijanskog ministra pravde zbog komentara, ali do trenutka objave ovog teksta nije stigao nikakav odgovor.

Međutim, poslanik iz vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) Vladimir Đukanović sugerisao je u utorak da bi Srbija trebala ignorisati posljednju odluku Haškog suda, nazivajući je “idiotskom”.

Višnja Šijačić iz Fonda za humanitarno pravo sa sjedištem u Beogradu tvrdi da je odluka Višeg suda protiv izručenja dvoje radikala bila pogrešna.

“U vezi s nalogom za hapšenje Radete i Jojića, Fond smatra da Srbija ne može ukazivati na domaću legislativu kako bi opravdala neispunjavanje svojih međunarodnih obaveza, koje uključuju i punu saradnju s Mehanizmom za međunarodne krivične sudove”, izjavila je Šijačić.

Ona tvrdi da u bar tri identična slučaja, koja obuhvataju nepoštivanje suda, nije bilo zakonskih prepreka za hapšenje osumnjičenih i njihovo slanje Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Šijačić je navela slučajeve Jelene Rašić, Dragomira Pećanca i Ljubiše Petkovića. Petković je osuđen na četiri mjeseca zatvora zbog nepoštivanja suda u predmetu “Šešelj”, Pećanac je osuđen na tri mjeseca u predmetu protiv bivšeg šefa Obavještajno-bezbjednosnog sektora Vojske Republike Srpske (VRS) Zdravka Tolimira, dok je Rašić dobila uslovnu kaznu.

Jovana Spremo iz Komiteta pravnika za ljudska prava izjavila je za BIRN da postoje dva razloga za odluku da se postupci ponovo vrate u Haag. Jedan od njih su tvrdnje svjedoka da se ne bi osjećali dovoljno sigurno da svjedoče u Srbiji.

“A drugi odražava trenutni stav Srbije prema procesuiranju ratnih zločina u cjelini”, rekla je Spremo, dodavši da su vlasti u Beogradu napravile niz neprihvatljivih poteza u postupanju s ratnim zločincima.

“Među njima su veličanje ratnih zločinaca, davanje javnog prostora tim osobama, i nepoštivanje zakona, jer imamo osuđenog ratnog zločinca kome još nije oduzet poslanički mandat”, kazala je Spremo aludirajući na Šešelja, koji je nastavio sjediti u parlamentu uprkos njegovoj osudi iz prošle godine.

Procedure Srbije za zaštitu svjedoka u prošlosti su kritikovane od velikog broja međunarodnih institucija, uključujući OSCE, Vijeće Evrope i Evropski parlament. Izražena je zabrinutost za zaštitu svjedoka u predmetu protiv radikala, kao i beogradskim suđenjima bivšim vojnicima optuženim za ratne zločine počinjene na Kosovu.

Tokom 2012. Evropski parlament je zabilježio “ozbiljne nedostatke u funkcionisanju programa zaštite svjedoka (…) što je rezultiralo dobrovoljnim povlačenjem velikog broja svjedoka iz tog programa nakon što su sistematski zastrašivani”.

Kako stoji u izvještaju Vijeća Evrope iz 2011. godine, neprimjereno ponašanje osoblja Jedinice za zaštitu svjedoka rezultiralo je time da su svjedoci mijenjali svjedočenja ili odlučili da nikako ne svjedoče.