Paravac i ostali: Mrtvi rođaci i komšije u Ševarlijama
Sud BiH. Foto: Sud BiH
Jusuf Mujadžić je kazao da je 18. juna bio napad na Ševarlije i da se s drugima skrivao u šumi. Rekao je da su u selo ušli vojnici, nakon čega ga je tužilac Edin Muratbegović podsjetio da je u istrazi naveo da je bila i vojska i policija, koje su imale slične uniforme.
“Kod vojske je bila ista kao prije, a kod policije našarana”, kazao je Mujadžić.
Dodao je da nije vidio oznake na uniformama, kao i da nikog nije prepoznao. On je rekao da su ih nakon tri dana skrivanja pozvale žene da izađu iz šume, a da ih je dočekao vojnik s mitraljezom i naredio im da se postroje. Dodao je da su odvezeni, a da je kod džamije bilo sedam mrtvih mještana, koje su morali da ukopaju.
Mujadžić je kazao da je na nekoliko drugih mjesta ukopano još nekoliko ljudi, a da je njegov komšija Rašid ubijen u kući.
“Ševarlije, Pridjel i Potočani taj dan su napadnuti. Mislim da je bilo više od 60 mrtvih”, rekao je svjedok.
On je kazao da je sa trojicom sinova i drugim mještanima odveden u kasarnu u Ševarlijama, gdje ih je bilo oko 200. Kazao je da je kasnije sa dvojicom sinova prebačen u Modriču, a da je maloljetni sin pušten.
Za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine sudi se Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću. Na teret im je stavljen progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja i Teslića.
Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok Mujadžić je potvrdio da je u Ševarlijama bila rezervna stanica policije i da je on bio u njenom sastavu, ali da su im sve oduzeli. Rekao je da je nakon Modriče bio u radnoj obavezi u firmi u kojoj je ranije radio, a da je Doboj napustio u decembru.
Na suđenju je ispitan i svjedokov sin Vahidin Mujadžić, koji se prisjetio napada 18. juna, skrivanja u šumi i jake eksplozije koju su čuli kada je srušena džamija. Prema njegovim riječima, bilo je 30 do 40 vojnika u “smb” uniformama.
Svjedok je rekao da su 20. juna izašli iz šume nakon što ih je komšinica pozvala na kafu.
“Nismo ni uzeli šolju, dolaze, psuju nam balijsku majku, kaže: ‘Još vas ima’”, prisjetio se Mujadžić.
Ispričao je kako su kamionom odvezeni kod džamije, gdje su ukopali sedam mrtvih, među kojima su bili i njegovi rođaci. Kazao je da su odvezeni u kasarnu, odakle su vođeni na radove. Naveo je da je za 60 dana boravka u kasarni skoro svakodnevno išao da ukopava mrtve, kopa rovove i obavlja druge radove.
On je rekao da u Ševarlijama nisu imali ništa od oružja kada su napadnuti. Kazao je da je 15-ak dana prije dolazio komandant Milovan Stanković i nakon razgovora sa predstavnikom Mjesne zajednice, rečeno im je da predaju oružje. Dodao je da je policija u plavim uniformama bila kada su predavali oružje.
Na pitanje Bjeloševićevog branioca Slobodana Cvijetića po čemu je prepoznao civilnu policiju, svjedok je kazao da je bilo raznih uniformi i da je vidio vozilo civilne policije. Optuženi Bjelošević pitao je da li su bile borbe u poljima kod Ševarlija i Pridjela, na šta je Mujadžić kazao se pucnjava čula s područja između rudnika i Mravića.
Član Vijeća Lejla Konjić-Dragović odlazi na bolovanje, a zamijeniće je sudija Braco Stupar. Kako bi se Stupar upoznao sa dosadašnjim tokom postupka, suđenje je odgođeno do 21. decembra.