Paravac i ostali: Zarobljenici zakopavali leševe ljudi i životinja
Borislav Paravac. Foto: BIRN BiH
Svjedok Aljo Mešić rekao je kako je živio u Potočanima sve do 19. juna 1992. godine, kada je zarobljen. Kako je kazao, supruga i dijete su otišli u Njemačku, a sestre i majka preko rijeke Bosne, dok je on ostao u selu. U junu mjesecu u selo je došla naoružana vojska, rekao je svjedok, objasnivši da su mještane prvo odveli do škole u selu, gdje je bio sabirni centar, a nakon toga kamionima do kasarne u Ševarlijama.
Svjedok je objasnio kako je tom prilikom zarobljeno oko 40 do 50 osoba bošnjačke nacionalnosti, a pri dolasku u kasarnu u Ševarlije zatekli su približno 180 do 200 osoba, koje su već bile zatvorene oko 15 dana.
“Bilo je starijih, ima muških, ženskih…”, kazao je svjedok.
On je rekao da su neki zarobljenici išli na rad, gdje su kopali i iznosili stvari iz kuća.
“Kopali smo leševe životinja i ljudi”, kazao je svjedok i dodao kako se sjeća da je “kod džamije ubijeno sedam ljudi”, čije je leševe vidio.
On je, prema svjedočenju, u kasarni bio ukupno 58 dana, dok ga s grupom drugih nisu odveli prema Modriči. Mešić je rekao kako ne poznaje optužene, ali da je čuo za njih.
Na upit Odbrane drugooptuženog Andrije Bjeloševića, da li je svjedok odslužio vojni rok Jugoslovenske narodne armije (JNA), te da li je u selu postojao Krizni štab, svjedok je odgovorio potvrdno, te dodao da “nisu nikakvu aktivnost imali”.
On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine. Na teret im je stavljen progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja i Teslića.
Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.
Na današnjem ročištu svjedočio je zaštićeni svjedok “A”, koji je 1992. imao 15 godina.
On je kazao da je u maju 1992. godine živio s porodicom u selu Pridjel, gdje je većinsko stanovništvo bilo “muslimanske nacionalnosti”, te da su odnosi bili zategnuti i po selima su bile postavljene straže.
“U to vrijeme došlo je naređenje da mjesna zajednica preda naoružanje, što su naši i učinili”, rekao je zaštićeni svjedok “A”.
Kako je kazao, nedugo zatim, Vojska Republike Srpske (VRS) ušla je u selo, a on je zajedno s porodicom istjeran iz kuće te su postrojeni uz štalu, gdje su ostali oko sat vremena, dok su jednog od komšija, koji je bio postrojen s njima, vojnici udarali.
On je izjavio da su dan poslije prebačeni u kuću na kraju sela, gdje su ostali sve do 1995. godine. Svjedok je objasnio da je svega nekoliko porodica ostalo u selu, “dok je ostalo stanovništvo muslimanske nacionalnosti protjerano i zarobljeno”.
Prema njegovim riječima, porodice koje su ostale, bile su maltretirane.
“Ko god dođe, maltretira te”, rekao je svjedok.
Na upit tužitelja Edina Muratbegovića da li mu je poznato ime Milovan Stanković, svjedok je kazao da zna da je bio major. Tužitelj je upitao da li mu išta znači ime Borislav Paravac, a svjedok je odgovorio da zna da je Paravac bio član Predsjedništva, dok mu ostala imena optuženih nisu bila poznata.
Paravac je bio član Predsjedništva BiH od aprila 2003. do Općih izbora 2006. godine.
Na današnjem ročištu Sud je donio odluku da ne prihvata prijedlog Tužilaštva BiH da se kazni svjedok Slobodan Karagić, koji je ranije u ovom predmetu odbio da svjedoči.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. novembar.
