Purić i ostali: Svjedok ispričao kako su zarobili vojnike HVO-a

Svjedok Šaćir Sivro kazao je da je bio zamjenik komandanta Trećeg bataljona 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i da je 22. decembra 1993. godine pokrenuta akcija s ciljem deblokade Starog Viteza.

On je rekao da je dobio zaduženja za sanitet i liniju s obzirom da je bio ranjen. Prema njegovim riječima, napad se odvijao u dva pravca, od kojih je jedan bio preko Šafradinovih kuća.

Sivro je kazao da je u jednom trenutku bilo zatišje i da se spustio do lokaliteta Gropčić, gdje je “pripucalo”. Naveo je da je sreo saborce Šaćira Omanovića, Almira Sarajlića zvanog Roki, Kasima Kavazovića, Raška Huskića i Semira Kablara.

Svjedok je rekao da je bilo ranjavanja i da je pucano iz Šafradina. Prisjetio se kako je kazao da to treba očistiti, te kako je skinuo povez s ruke i uzeo pušku.

Naveo je da su s njim krenuli Semir, Kasim, Šaćir, dok se Roki žalio na nogu i nije pošao.

Sivro je rekao da su pripadnici HVO-a bili u tri kuće i dvije garaže na svojoj liniji u Šafradinima. Kada je, kako je naveo, vidio da pretrčavaju iz kuća, pozvao ih je na predaju. Kazao je da su u jednom trenutku rekli da se predaju i da ih je izašlo desetak.

Svjedok je kazao da je jedan bio na nosilima, a jedan ranjen u ruku. Rekao je da je poznavao dvojicu vojnika, a i druge iz viđenja.

Kako je naveo, pozdravili su se. Ispričao je da su se spustili i borci s linije, te da je došao Semir Sivro i kazao da je jedan saborac poginuo i da se linija raspada. Naveo je da se pojavio i Rušit Nurković. Svjedok je rekao da je otišao prema liniji u namjeri da pomogne, a da su zarobljeni ostali na putu.

Kazao je da je čuo da su zarobljenici pokušali pobjeći i da su ih “ovi pobili”. O tom slučaju, kako je rekao, nikad nije pozvan da dâ izjavu u nekoj istrazi.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Odbrane su svjedoka ispitivale o razlikama u tri izjave iz istrage. Kako su naveli branioci, Sivro u prve dvije izjave nije naveo da je pozvao vojnike da idu prema Šafradinima, kao ni da je pozvao na predaju niti da je uopšte vidio neprijateljske vojnike. Konstatovano je da svjedok tek u trećoj izjavi spominje Nurkovića, Omanovića i Kavazovića. Sivro je kazao da su događaji bili davno i da je moguće da još nekoga nije spomenuo.

Svjedok je potvrdio da Nurković nije učestvovao u zarobljavanju. Rekao je da nije vidio Sarajlića kada su se vratili sa zarobljenicima do puta. Braniocu Nerminu Vili je kazao da dozvoljava mogućnost da je Sarajlić izvukao ranjenog Raška Haskića.

Na pitanje da li je čuo išta drugo osim da su zarobljenici ubijeni prilikom pokušaja bijega, Sivro je odgovorio da je bilo svakojakih priča.

Tužilac Ivan Matešić pročitao je iskaz preminulog svjedoka Hajrudina Hadžibulića, koji je naveo da je za vrijeme akcije poslan u sanitet kao ispomoć.

On je rekao da su Rokija bili pustili iz zatvora kako bi učestvovao u akciji. Prisjetio se kako je Roki došao u sanitet, jer je bio uganuo nogu.

Pročitan je i iskaz Safeta Šipčića, koji je takođe preminuo. On je rekao da ih je rano ujutro stotinjak postrojeno u Počulici pred odlazak u akciju. Kazao je da je ispred njih bila 17. krajiška brigada, a da je on sa svojom jedinicom preuzeo čuvanje linije.

Šipčić je rekao da su poslije dva dana krenuli nazad i da je na lokalitetu Crvena zemlja vidio dosta mrtvih vojnika HVO-a. Prema njegovoj procjeni, bilo ih je oko 40. Kazao je da pretpostavlja da su stradali u borbi, kao i da je čuo da je bilo zarobljenih.

Suđenje se nastavlja 16. jula.