Đurić Mane i ostali: Događaji zbog kojih su morali da napuste Vlasenicu

Zaštićeni svjedok VS-35 kazao je da ga je 21. aprila probudila detonacija i da je krenuo da napusti Vlasenicu. On je rekao da je radio u Islamskoj zajednici, te bio član Stranke demokratske akcije (SDA) i opštinskih organa vlasti.

Ispričao je da su mu naoružani ljudi rekli da sjedne s njima u policijsko vozilo, predstavljajući se kao neka srpska garda. Naveo je da su preko megafona pozivali na predaju oružja i da su mu kazali da je on ugledan čovjek te da i on treba to da učini. Rekao je da je grupu građana kod Robne kuće pozvao da predaju oružje.

Pušten je kući i, kako je ispričao, sa kolegom je pozvao pravoslavnog sveštenika Milorada Golijanina da im pomogne da odu. Kazao je da su sutradan otišli u Krizni štab, gdje je sveštenik tražio da im se izdaju propusnice, ali da su ih oni uputili u policiju. Čuo je da je umjesto Radomira Bjelanovića za načelnika policije postavljen Mane Đurić.

VS-35 je rekao da su otišli do policije te da su u kancelariji zatekli i Bjelanovića i Đurića. Kazao je da je Golijanin ponovo tražio propusnice za njih dvojicu, ali da im nisu izdali. Kada su izašli iza kancelarije, sveštenika su pozvali da se vrati.

“Kad je izašao, vidjelo se da se promijenio. Kaže ovo nije dobro, banda, gori od komunista, ali ako hoćete ja ću vas izvesti”, prisjetio se VS-35, dodajući da su oni odlučili da se vrate kući.

On je rekao da su ga ponovo sreli oni isti koji su ga natjerali da poziva na predaju oružja, da su mu pretresli stan i uzeli pištolj za koji je imao dozvolu. Dodao je da je s kolegom odveden u policiju i da su ga ispitivali, a s njima je bio i jedan iz policije kojeg je odranije poznavao.

Kazao je da je neke stvari u strahu “kao priznao”. Rekao je da su ga pustili i da je sjeo u auto, odlučivši da se ne zaustavlja ni po koju cijenu.

Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću sudi se za progon bošnjačkog civilnog stanovništva ubistvima, zatvaranjima, prisilnim nestancima, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici i član Kriznog štaba, Stanić komandir SJB-a, Kraljević komandir specijalnog voda policije poznatog kao “Mićini specijalci”, a Garić policajac.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok nije želio govoriti da li je učestvovao u nabavci naoružanja za Bošnjake. Predočena mu je izjava koju je 1994. u Lukavcu dao Državnoj komisiji za prikupljanje informacije o ratnim zločinima, a u kojoj se opisuje kako su on i drugi nabavljali oružje, te navodi gdje i koje količine.

VS-35 je govorio da to nije bitno, a na kraju, nakon što je upozoravan da treba odgovarati, kazao je da su vršene određene pripreme, ali da je to ništa u odnosu na ono što je radila druga strana.

Potvrdio je da je SDA šest mjeseci prije sukoba formirala Krizni štab, ali se nije složio da su bile organizovane vojne jedinice.

Sudija Darko Samardžić je svjedoka pitao da li je u periodu maja i juna 1992. godine, koji obuhvata optužnica, bilo nekih borbenih dejstava, svjedok je odgovorio da nije.

Zaštićeni svjedok VS-36 kazao je da je radio u SJB Vlasenica do 21. aprila, kada ga je dežurni pozvao i rekao mu da treba predati oružje. On je naveo da je tako postupio i da je u Stanici vidio mnoštvo naoružane vojske u raznim uniformama.

U kancelariji u koju je odveden vidio je i druge kolege bošnjačke nacionalnosti. Taj dan je vidio i načelnika Bjelanovića, koji je rekao: “Vidite šta se dešava, neko je ulazio u moju kancelariju i odvalio ladicu.”

Svjedok je kazao da im je neko rekao da pripadnici policije islamske vjeroispovijesti idu kući i da više ne dolaze na posao. Ispričao je da su mu poslije pretresali stan i da je odvođen u policiju. Kazao je da je bio udaran i maltretiran.

Prisjetio se da je jedne prilike u policiji sreo kolegu Radenka Stanića i da se obradovao, pitajući ga šta se dešava. Kako je naveo, Stanić mu je rekao da su sa njihovim slučajem upoznati na Palama i da će biti obaviješteni o daljim aktivnostima.

Na pitanje Odbrane, on je izjavio da je sa Stanićem bio u veoma dobrim odnosima i da je bio dobar kolega. Kazao je da su danas u korektnim odnosima.

VS-36 je rekao da je uz pomoć prijatelja uspio da dobije potvrdu od Kriznog štaba i da je napustio Vlasenicu 17. maja. Od drugih je čuo za ubistva u selu Zaklopača, kao i da ljudi nestaju.

On je, na pitanja Odbrana, kazao da ne zna da su i srpske kolege morale da predaju oružje.

Nastavak suđenja je 7. jula.