Ristanić: Nije se znalo ko je vlast u Brčkom

Zoran Bogdanović kazao je da je od polovine maja 1992. bio sekretar Izvršnog odbora Opštine Brčko, kome se priključio na poziv Mileta Markovića.

On je rekao da su u početku prevashodno nastojali zaštititi društvenu imovinu, jer su se dešavale velike pljačke.

Prema riječima Bogdanovića, u Brčkom se u to vrijeme nije znalo ko je vlast, dolazile su razne vojne jedinice, koje bi istjerivale one prethodne. Kazao je da Izvršni odbor nije mogao spriječiti njihovo djelovanje.

Svjedok je rekao da nisu bili prijatni odnosi sa tim jedinicama. Naveo je da predstavnici vojske i policije nisu prisustvovali sastancima Izvršnog odbora dok je on tu bio, od polovine maja do kraja avgusta 1992. godine.

Bogdanović je kazao da je poznavao optuženog Đorđa Ristanića i da zna da je postojalo Ratno predsjedništvo, ali nisu sarađivali s njima.

Svjedok je rekao da je Marković, koga je cijenio, podnio ostavku u Izvršnom odboru, te da je i on nakon nekoliko dana isto učinio. Kako je naveo, shvatio je da se ne može puno toga uraditi. Dodao je da nisu bili izloženi verbalnim napadima samo sa srpske strane, već da je čuo kako su i Bošnjaci govorili da je on predsjednik nekog prijekog suda.

Bogdanović je rekao da je sa porodicom otišao u Srbiju, gdje je počeo da radi. Kazao je da ga je jedne prilike policija odvela iz stana i da je upućen na ratište, gdje je proveo tri mjeseca.

Napomenuo je da se uspio vratiti u Srbiju, te da je još jednom pokušano njegovo odvođenje na ratište. Kako je naveo, u Brčko se vratio 1996. godine i nije mogao naći posao jer je bila podnijeta prijava zbog dezerterstva. Dodao je da je tako bilo do amnestije 1998. godine.

Sudija Šaban Maksumić upozorio je Odbranu, pri kraju Bogdanovićevog svjedočenja, da nisu postavljali detaljna pitanja koja se ne odnose na dešavanja obuhvaćena optužnicom.

Braniteljice Senka Nožica i Lejla Čović rekle su da žele pokazati analogiju sa pozicijom koju je imao optuženi, kao i da su Srbi napuštali Brčko i da su snosili posljedice zbog toga. Nožica je napomenula da se na suđenjima često postavlja pitanje zbog čega neko nije otišao.

Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.

Na pitanja tužioca Seida Marušića svjedok Bogdanović je odgovorio da ne zna da je Ministarstvo odbrane dostavljalo Izvršnom odboru izvještaje o mobilisanju vojnih obveznika. Ne zna ni da je raspravljano o ubistvima i zlostavljanima, kao ni da su prema Bošnjacima i Hrvatima preduzimane određene akrivnosti.

On je kazao da ne zna da li je Ristanić putovao u Beograd.

Odbrana je saslušanjem Bogdanovića završila dokazni postupak.

Tužilac Marušić je najavio dva svjedoka u odgovoru na dokaze Odbrane, te naveo da se obratio organima Italije radi saslušanja zaštićenog svjedoka.

Braniteljica Čović je prigovorila da je još prije tri godine najavljivano saslušanje ovog svjedoka i da je jednom to pokušano, a da tužilac pred kraj suđenja kaže da je prije nekoliko dana poslao zamolnicu Italiji.

Sudija Maksumić je rekao da je tužilac imao dovoljno vremena da pripremi korespondenciju u vezi sa ovim svjedokom i da će mu biti ostavljen kratak rok da to završi.

Suđenje se nastavlja 9. juna.