Josipović i ostali: Obezbjeđenje puta Bratunac – Konjević-Polje

Miro Jovančić je ispričao da je bio angažovan u Prvoj četi PJP-a i da je “njih” policajaca iz Bratunca bilo desetak, a ostali su bili iz drugih gradova.

Svjedok kaže da su u julu 1995. obaviješteni da idu na Žuti most, gdje im je rečeno da idu kući, prespavaju i vrate se, a poslije su bili u Bratuncu.

“Rečeno nam je da idemo da obezbjeđujemo putnu komunikaciju Bratunac – Konjević-Polje. Bile su naoružane grupe i postojala je opasnost da presjeku komunikaciju. Dok smo bili tu, nije bilo incidenata. Autobusi su prolazili”, izjavio je svjedok.

Kasnije se, kako kaže svjedok, začula eksplozija i od komandira čete Radomira Pantića je čuo da je poginuo njihov kolega iz Bratunca, dok su trojica ranjena, te su upućeni u grad kako bi porodici stradalog pomogli oko sahrane.

“Prolazeći kroz grad, vidio sam kolege iz stanice. Znam da im je bilo teško. Mi smo bili raspoređeni po četama, nije ih puno bilo, ne znam kako su to prevazišli”, dodao je svjedok.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da su prema Žutom mostu bili upućeni da obezbijede putnu komunikaciju i da, ako naiđu na civile, upute ih prema UNPROFOR-u, ali i da su jedno vrijeme bili u blizini Potočara gdje su pazili da ne upadne vojska koja je otišla u šume.

Svjedok nije mogao reći da li je Pantić sve vrijeme bio prisutan s njima kod Žutog mosta, a kada mu je tužilac Ibro Bulić predočio dio iskaza koji je dao Tužilaštvu u kojem je naveo da je optuženi njima iz Bratunca rekao da mogu otići prespavati kod kuće i da se vrate, kao i da ne pucaju na civile ako na njih nalete, već da ih upute na mjesto gdje se skupljaju, potvrdio je tačnim.

Za genocid počinjen u Srebrenici, pored Josipovića i Pantića, terete se Branimir Tešić, Dragomir Vasić i Danilo Zoljić koji su optuženi za prisilno premještanje, transport i zarobljavanje, a neki od njih i za pogubljenja muškaraca i žena.

Josipović je, prema optužnici, načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Zvornik, a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, stoji u optužnici, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik zvorničkog Centra javne bezbjednosti (CJB), Zoljić komandant posebnih jednica policije CJB-a, a Pantić komandir Prve čete PJP-a.

Svjedok Dragan Nedeljković je rekao da je bio pomoćnik komandanta policijske stanice (PS) Bratunac, da je u julu 1995. bilo 18 do 20 policajaca, jer nisu svi otišli u PJP, kao i da su ljudi išli prema Žutom mostu koji je administrativna granica prema Srebrenici.

Potvrdio je svjedok da je vodio dnevnik događaja u PS-u Bratunac, te je policajcima stavljao oznake “slobodan”, “dežurni”, “borbena dejstva”, iako nisu svi učestvovali u njima.

Na upit Tužilaštva zašto je u nekim danima u julu 1995. svom nadređenom Tešiću stavio oznaku za borbena dejstva, svjedok je rekao: “Čim sam sebi, i njemu sam”, te je negirao da je on učestvovao u borbenim dejstvima i da svi podaci iz dnevnika nisu tačni.

“Dnevnik se vodio na kraju mjeseca, a to je iz razloga da ljudi nakupe poena kome treba za čin, za unapređenje, zbog čega su stavljane pojedine oznake”, pojasnio je svjedok i dodao da policija u Bratuncu nije imala zadatak da ulazi u autobuse i da su to policajci sami znali.

Bivši policajac iz Bratunca Radenko Milanović je govorio o zadacima i nadležnostima policije u ovom gradu, te da u julu 1995. nije bio angažovan nigdje zbog privatnih poslova.

Tužilaštvo mu je predočilo dio policijskog dnevnika događaja u kojima pored njegovog imena za neke dane jula 1995. stoji borbena djelatnost, ali je svjedok negirao da je ikada učestvovao u tim dejstvima zbog teškog ranjavanja, niti da je u policiji dužio duge cijevi, osim pištolja.

Dodao je i kako stanično odjeljenje policije u Kravici nikada nije postojalo.

Nastavak suđenja je 12. februara.