Garić Rade: Vještačenje o aktivnostima vojnih i policijskih organa u Vlasenici
Vještak Martin Frančešević svjedočio je na suđenju Radetu Gariću koji je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine, kao i progon stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda 1992. godine.
Frančešević je kazao da su na području Vlasenice prije izbijanja sukoba bili dijelovi Tuzlanskog i Novosadskog korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA), te Teritorijalna odbrana.
Početkom aprila 1992. godine, kako je naveo, donose se odluke o formiranju srpske opštine, dok je u dijelu opštine prema Cerskoj muslimanska strana formirala svoju vlast. Napomenuo je da je u kasnijem periodu srpska strana uspostavila vlast na teritoriji cijele opštine.
Kao prelomni trenutak vještak je označio 21. april kada dolazi do zauzimanja ključnih institucija u Vlasenici.
On je prezentovao određene odluke Kriznog štaba, na čijem je čelu bio Milenko Stanić, kao i Teritorijalne odbrane (TO), za čijeg komandanta je postavljen Božidar Stanimirović.
Vještak je rekao da su u sastavu TO-a bila tri odreda, od kojih se jedan zvao “Drinjača”, a prvobitno “Mišari”. Dodao je da je sjedište ovog odreda bilo u selu Luke.
Frančešević je kazao da je Odred “Drinjača” imao tri čete i izviđačko-diverzantski vod čiji je komandir bio optuženi Garić.
On je rekao da nakon osnivanja Vojske Republike Srpske (VRS) 12. maja 1992. dolazi do formiranja Birčanske brigade, iz koje se kasnije izdvaja Milićko-vlasenička i na kraju, u aprilu 1994. Vlasenička brigada.
Vještak je naveo da je Garić 1995. godine bio komandir Izviđačkog voda Vlaseničke brigade.
On je kazao da je dolazilo do akcija čišćenja terena s ciljem oduzimanja naoružanja i da je Krizni štab imao ključnu ulogu u izdavanju takvih naredbi. U naredbi od 27. aprila 1992. godine, kako je vještak naveo, stoji da će se akcija provoditi sa Stanicom javne bezbjednosti (SJB).
Frančešević je naveo da je u akcijama dolazilo do oružanih incidenata, ubijanja, hapšenja. Rekao je da se u jednom izvještaju navodi da je u Sušici zatvoreno 800 lica. On je kazao da je ovaj logor formiran naredbom komandanta Birčanske brigade Svetozara Andrića od 31. maja 1992. godine.
Na osnovu dokumentacije, vještak je zaključio da je vanjsko obezbjeđenje logora držala vojska, a da je unutrašnje u početku bilo “mješovito”. Dodao je da se kasnije više pitala civilna vlast, odnosno Krizni štab ko će biti dovođen, pušten i slično.
Vještak je na pitanje branioca Petka Pavlovića da li je pronašao da je Garićeva jedinica ikada izvela ijednu diverzantsku akciju, rekao da nije.
Branilac je kazao da velika većina od 41 dokumenta na koje se vještak poziva u nalazu i mišljenju datira iz perioda nakon novembra 1992. i prije jula 1995. odnosno iz perioda na koji se ne odnosi optužnica.
Frančešević je rekao da je pregledao daleko veći broj dokumenata, ali da je uvrstio samo ono što misli da je bitno za zadatak koji je dobio od Tužilaštva.
Odbrana je prigovorila na relevantnost nalaza, koji kako je naveo branilac, daje historijski prikaz VRS-a na području Vlasenice.
Tužilac Predrag Tomić na današnjem ročištu pročitao je iskaz preminule svjedokinje Umije Šabić, koja je ispričala kako je sa suprugom vođena u policiju gdje su maltretirani i udarani.
Svjedokinja je kazala da je napustila Vlasenicu u augustu 1992. godine kada im je rečeno da idu na autobusku stanicu.
Ispričala je da se autobus zaustavio u selu Pelemiši i da je njih 50-ak prenoćilo u jednoj kući. Prema njenim riječima na spratu kuće su bile žene, djeca i neki stariji.
Šabić je ispričala da su ujutru prije polaska žene sa sprata sišle da se pozdrave i da su htjele ići s njima, ali im vojnici nisu dali. Kako je kazala, pustili su samo dvoje djece.
“Od njih je preživjela samo snaha Muradifa i Bibe Hodžić. Ostale se i danas vode kao nestale”, navela je u iskazu svjedokinja.
Suđenje se nastavlja 11. juna.
