Babić i ostali: “Provrila krv”

Ruhida Ekić prisjetila se 22. juna 1992. godine, kada su joj, kako je posvjedočila, ubijena dva brata, svekar i dva djevera.

Tog dana su, prema njenim riječima, srpski vojnici sakupili sve stanovnike sela Ekići i Alići, njih oko 70, ispred kuće Mehe Alića, gdje su ih maltretirali.

“Od vojnika sam prepoznala Miću Karlicu, za njega mislim da je naređivao svima, Milenka Brčina, Ranka Karlicu, Dragana Baltića i njegovog brata, Ranko Goronja mislim da je bio, Kapetanović je neki bio, Šanto je bio i prijetio mi je da će me zaklati bajonetom, ali me Mirko sa Urija odbranio, visok je bio, plavu kosu imao. Palili su sijena, štale, psovali nam, tukli su muškarce, maltretirali…”, prisjetila se svjedokinja.

Tog dana, kako je kazala svjedokinja, vojnik po imenu Mirko rafalom iz puške ubio je Fadila Ekića, koji je odbio da pojede vojnu knjižicu.

Za progon, ubistva i druge zločine optuženi su Ljuban Babić, Ranko Balaban, Rajko Karlica, Milenko Brčin, Mirko Odžić, Milenko Babić, Ratko Goronja, Nikola Reljić, Dragan i Ranko Baltić, Miroslav Kapetanović i Ranko Grab. Na teret im je stavljeno i da su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), policije i paravojnih formacija, u junu 1992. ubili 24 osobe u Alićima i Ekićima.

Ruhida Ekić je rekla da je 22. juna 1992. godine nekoliko sati držana na groblju, odakle su traktorima prevezeni do sela Urije. Izjavila je da je tu večer ubijeno 27 muškaraca, od kojih su neki pronađeni u masovnoj grobnici.

Svjedokinja Sadija Ekić kazala je da je stajala do Fadila Ekića kada ga je ubio vojnik, kojeg je opisala kao visokog, plave kovrdžave kose i sa puno pjega po licu. Dodala je da je Mićo Karlica, jedini vojnik kojeg je poznavala, uzimao novac i zlato od nje i drugih žena, kao i da je stekla dojam da on komanduje ostalima.

“Mićo je rekao da se više nikada nećemo vidjeti s našim ljudima. Tada mi je muž rekao da dobro čuvam djecu. Nisam ga više nikada vidjela, ubijen je. Pronađen je u grobnici za koju kažu da je iz nje krv provrila jer ni zemlja više nije mogla da podnese toliku krv. Od jednog djevera smo pronašli kost vilice, dok drugog i svekra nikada nismo našli”, naglasila je svjedokinja.

Sakib Ekić je ispričao da je za dešavanja u svom selu čuo dan kasnije od svoje supruge i drugih žena iz sela, s obzirom da se tada krio kod komšije Srbina.

“Rekli su mi da su došli naše komšije Srbi, da su pucali, palili i ubijali. Čuo sam da je bio Milenko Brčin, Mićo i Rajko Karlica, Milan i Ranko Balaban, Ratko Goronja, Ranko i Dragan Baltić. Šanto je bio – Ljuban mu je pravo ime – a mislim da se Babić preziva. Izgubio sam oca, dva brata, od žene dva brata, tetka, tetića, svi ubijeni tog dana su mi bili rođaci”, posvjedočio je Ekić.

Suđenje se nastavlja 5. septembra.