Milanka Tanacković ispričala je da je ranjena 14. jula 1995. na balkonu porodične kuće u Roćeviću i da je kasnije saznala da se u školi nalaze zatočena lica koja čuva “neko sa strane”.
“Izašla sam na balkon da nakačim veš i samo sam osjetila bol u ruci i vidjela krv… Škola je udaljena nekih 300 metara od moje kuće, s balkona se vidi njen krov. Poslije ranjavanja sam saznala da se u to vrijeme u školi nalaze zarobljenici, ali sam čula da ih čuva neko sa strane”, posvjedočila je Tanacković.
Nakon skoro deceniju, prema njenim riječima, nuđen joj je novac za izjavu u kojoj će reći da su mještani Roćevića “krivi za njeno ranjavanje”.
Srećko Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u genocidu u Srebrenici, tako što je postupao po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a, da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Iskaz je dao i bivši saobraćajni referent Zvorničke brigade VRS-a Radoslav Pantić, koji je kazao da su samo on i njegov kolega mogli potpisati putni nalog za teretna vozila koja su zaduživali, kao i za gorivo s benzinske pumpe.
Odbrana je Pantiću predočila jedan takav nalog izdat za period od 15. do 31. jula 1995., na kome je on potvrdio svoj potpis, te pojasnio putanju kretanja vozila za dan 17. juli.
“Za ovaj datum stoji moj potpis za rutu Zvornik – Pilice, piše da je obavljeno pet tura, međutim po kilometraži se vidi da to nije moguće. Po povratku vozača sam saznao da je vršio prevoženja tijela mrtvih ljudi iz ‘Doma kulture’ u Pilicama”, istakao je Pantić.
Suđenje će se nastaviti 4. jula.
