Kraljević i ostali: Završne riječi krajem maja

Svjedok Nazif Veledar je izjavio da je, kao specijalista interne medicine koji je bio zatvoren u VIZ-u, izdavao lijekove drugim logorašima.

Rekao je da ne poznaje Vedrana Čilića, zbog čijeg je svjedočenja i pozvan ponovo na saslušanje.

“Početkom decembra 1993. godine došao je policajac u moju ćeliju i odveo me u jednu malu prostoriju. Tu je bio čovjek u civilu, koji mi je kazao da se u ormaru nalazi priručna apoteka i da mogu uzeti lijek i po potrebi davati zatvorenicima. Bilo je tu lijekova, ali bilo je i onih kojima je prošao rok”, rekao je Veledar, pojasnivši da on ne zna da li se taj čovjek zove Vedran Čilić.

Odbrane Slavka Skendera i Dragana Miloša su konstatovale da je Veledarovim rukopisom, u dnevniku koji se nalazio u apoteci, napisano da je doktor Čilić u više navrata posjećivao VIZ te dostavljao lijekove.

Veledar je kazao da nije vršio preglede zatvorenika jer nije imao slušalice, tlakomjer ili drugi materijal, ali je potvrdio da je njegovim rukopisom u istom dnevniku napisano da pojedini zatvorenici imaju određene bolesti, te da im je izdat lijek. On je izjavio da je neke stvari, po uputama stražara, morao napisati, ali da klasične preglede nije vršio, već je konstatovao samo ono što bi golim okom mogao vidjeti ili na što bi mu se zatvorenici tokom ručka požalili.

“Nije tu bilo nikakve medicine. Nuždu smo vršili u kante, koje nisu htjeli da nam isprazne. Po nama su hodale uši, imali smo žuticu, svrab…”, opisao je Veledar, dodavši da se tek nakon sedam mjeseci od hapšenja prvi put okupao.

Pored zatvorenika, kako je rekao, lijekove je izdavao i Hrvatima koji su zbog nekih djela ili odbijanja odlaska na ratište bili zatvoreni, a jedino su oni imali pravo da odu dalje u Dom zdravlja. Braniteljica Senka Nožica je kazala da u dnevniku piše da je Veledar uputio Esada Boškaila stomatologu u Dom zdravlja, na što je svjedok rekao da je to jedini slučaj, iz razloga što su tog zatvorenika svi poznavali jer je i on bio doktor.

Zatvorenike su, posvjedočio je Veledar, posjećivali pripadnici “Crvenog krsta” i tada su se uslovi popravili.

Optuženi Slavko Skender je pitao Veledara da li mu je obezbjeđivao lijekove i sanitarije, na što je svjedok kazao da ga nikada nije vidio.

Svjedočeći 2016. godine, Veledar je rekao da su se uslovi popravili kada je Skender imenovan za upravnika. Optuženi je svjedoku kazao da iznosi notorne laži, zbog čega ga je Vijeće opomenulo.

Uz Skendera i Miloša, za zločine počinjene u Ljubuškom optuženi su Ivan Kraljević, Mate Jelčić, Stojan Odak, Vinko Radišić i Vice Bebek. Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su, u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine, bili upravnici u zatvoru koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatočeno više od 100 osoba bošnjačke nacionalnosti. Ostali optuženi su bili stražari.

Sudsko vijeće je odbilo prijedlog Tužilaštva BiH da prihvati činjenice utvrđene u pravosnažnoj presudi Jadranku Priliću i petorici bivših čelnika tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HR HB), kao i prijedlog dodatnih dokaza iz tog predmeta, smatrajući da su se mogli pribaviti ranije.

Završna riječ Tužilaštva BiH zakazana je za 31. maj.