U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Foči, Uma Čolo je kazala da je s majkom posljednji put telefonom razgovarala u maju 1992. godine, kada joj je rekla da je više ne zove i da se ne brine.
Čolo se prisjetila da joj je jedna žena u Sarajevu kazala da joj je ubijena majka, te da je “gledala kada su je vukli bagerom”. Saznala je da joj je majka bila s drugim osobama u kući u koju je bačena bomba, da je ranjena i “pokosili su je rafalom”. Svjedokinja je izjavila da su joj rekli da joj je majka ubijena na Bajram, te da je po kalendaru zaključila da bi to trebalo biti 12. juna 1992.
Kako je pojasnila, grobnica u kojoj joj je pronađena majka bila je u blizini džamije. “Kasnije će se ispostaviti da je pet tijela u grobnici. Ja sam sanjala tu grobnicu, vjerujte”, ispričala je Čolo, pojasnivši da je, uz tijelo majke, pronađeno i tijelo supruge njenog rođaka, kao i njihovog sedmogodišnjeg sina.
Grobnica je ekshumirana 2001. godine.
Svjedokinja je kazala da su tijelo oca ekshumirali, a saznala je da je “zaklan na kućnom pragu”.
Za brata je svjedokinja rekla kako je čula da je bio zatvoren u KPD-u.
“Po svjedočenju ljudi, on je 17. septembra u jednoj grupi odveden na berbu šljiva… Oni su odvedeni i trag mu se gubi”, kazala je Čolo.
Branilac Slaviša Prodanović nije imao pitanja za ovu svjedokinju.
“Žao mi je zbog tragedije koju ste imali i uvjeravam vas da moj branjenik Todović nema ništa s tim”, rekao je Prodanović.
Čolo je svjedočila na suđenju Milanu Todoviću, optuženom da je od oktobra 1992. do marta 1993. silovao i prisilio na seksualno ropstvo ženu bošnjačke nacionalnosti.
Prema optužnici, Todović, tadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), tu ženu je “kupio” od drugih vojnika i silovao je, da bi je u decembru 1992. prisilio na seksualno ropstvo, držeći je u nehumanim uslovima, i pri tome je fizički i seksualno zlostavljao.
Suđenje će se nastaviti 11. maja.
