Branka Drndarević, koja je prije rata radila u firmi kod optuženog Tintora, izjavila je da je on bio član Srpske demokratske stranke (SDS), ali ne zna da li je imao neku poziciju u lokalnoj vlasti.
Kako je rekla, firma se, između ostalog, bavila i prodajom oružja, pojasnivši da se zakonska procedura strogo poštivala i da su osobe koje su kupovale oružje morale imati dozvolu.
U maju 1992., posvjedočila je, sjedište firme se preselilo u hotel “Park” jer su na prozorima prethodne kancelarije pronađeni tragovi metaka. Kako je kazala, Tintora je viđala u civilnoj odjeći.
“Poznat mi je termin ‘krizni štab’, ali o njemu ne znam ništa. Rajko Koprivica je bio vezan za štab. Nisam bila član i nisam bila na sastancima. Tintor mi je rekao da je on predsjednik Kriznog štaba”, izjavila je ona.
Tužilaštvo BiH je Tintora, kao predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, optužilo za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i drugim lokacijama u Vogošći.
Drndarević je ispričala da su postojale potvrde kojima se dozvoljavalo stanovništvu da napusti Vogošću, a Tintor je nju zamolio da ih popunjava za one koji iskažu želju da odu.
Pojasnila je da su u hotel pretežno dolazile žene i stariji ljudi svih nacionalnosti i da je dobila instrukcije da te ljude ne maltretira i ne vraća. Kako je kazala, te potvrde su bile potpisane, s pečatom, ali nije gledala ko je bio u potpisu. “Ja sam samo popunjavala te obrasce. Tintor mi je donosio gotove potvrde”, dodala je ona.
Govoreći o televizijskom intervjuu koji je Tintor 1994. imao s novinarom Ristom Đogom, svjedokinja je rekla da je dijelove emisije pogledala, dodavši da su to “gluposti i sve izmišljeno”.
Istakla je da je, zajedno s Tintorom, krajem maja 1992. napustila Vogošću radi bezbjednosti i otišli su u Srbiju. Kasnije se on, kako se prisjetila, vratio na Pale.
Naredno suđenje je zakazano za 26. mart.
