Sudsko vijeće će presudu izreći 12. aprila.
Miroslav Ristić, branilac optuženog Simića, rekao je da Tužilaštvo BiH nije dokazalo navode iz optužnice, kao ni postojanje širokog i sistematičnog napada na Ševarlije, niti je u periodu koji je obuhvaćen optužnicom bilo ubijanja, hapšenja i uništenja imovine.
Simić je, prema optužnici, zajedno s još jednim vojnikom, 12. juna 1992. u Ševarlijama s njive odveo prema kasarni Mustafu Osmanbegovića, kojem se tada gubi svaki trag. Tijelo žrtve do danas nije pronađeno.
Ristić smatra da ni radnja izvršenja nije dokazana. Osvrnuo se na neidentifikovanog vojnika s kojim je optuženi bio kada je Osmanbegović odveden, naglasivši da je u fazi pisanja optužnice Tužilaštvo BiH moglo utvrditi njegov identitet.
Svjedoci Odbrane, kako je pojasnio Ristić, kazali su da je ta osoba Duško Cvjetković, koji je bio nadređen Simiću.
“Optuženi je rekao da je sa starješinom Cvjetkovićem otišao u obilazak kada su dobili informaciju da su primijećena dva lica, od kojih je jedno uniformisano. Cvjetković je otišao tamo, dovodi Mustafu i tada ga optuženi prvi put vidi”, pojasnio je branilac.
Prema završnoj riječi, optuženi je bio obični vojnik, koji nije mogao naređivati i odlučivati ko će biti zatvoren i odveden. Branilac je naglasio da oštećeni prilikom dovođenja u kasarnu nije bio vezan.
Svjedoci Odbrane su, kako je naveo branilac, govorili da je Osmanbegović nekoliko dana proveo u kasarni, da bi nakon toga s grupom zatvorenika otišao u radni vod.
“Simić nije poduzeo nikakve radnje prisilnog nestanka. On nije bio prisutan kada je Osmanbegović odveden iz kasarne… Nije preuzimao inicijativu niti je odlučivao o njegovom odvođenju”, izjavio je Ristić, dodavši da se on našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Izricanje prvostepene presude zakazano je za 12. april.
