Osumnjičeni za ratne zločine na slobodi dok regionalni tužioci ignorišu haške dokaze

Tužioci iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske već više od deset godina pokazuju malo namjere da procesuiraju osumnjičene navedene u dokumentima koji su im proslijeđeni iz Haškog tribunala.

Milenko Stanić izložen je velikom pritisku nakon što je nominovan na poziciju viceguvernera “Centralne banke BiH” 2016. godine.

Udruženje – Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa” navelo je da se Stanićevo ime nalazi na spisku osumnjičenih za ratne zločine, koje je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) dostavio BiH prije nekoliko godina.

Ovaj dokument Tribunala, u koji je Balkanska istraživačka mreža (BIRN) imala uvid, pokazuje da su haški tužioci još 1997. godine sumnjičili Stanića za ratne zločine.

“Dokazi su, po međunarodnim standardima, dovoljni kako bi se moglo zaključiti da je Milenko Stanić počinio ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava”, navodi se u podnesku iz Haškog tužilaštva.

Nakon pritiska javnosti, Stanić nije imenovan na poziciju u “Centralnoj banci”, ali protiv njega nikada nije podignuta optužnica.

Haški sud je proslijedio tužilaštvima u regionu 25 specifičnih predmeta, kao i veći broj dodatnih dokaza, ali najveći broj ovih istraga nije nastavljen. U nekim od slučajeva kada je i došlo do podizanja optužnice, suđenja su često završavala oslobađajućim presudama.

U pravnom nasljedniku MKSJ-a – Mehanizmu za međunarodne krivične tribunale – naveli su za BIRN da se procjenjuje da u BiH ima preko 3.000 osumnjičenih za ratne zločine, kao i više stotina otvorenih istraga u Srbiji i Hrvatskoj.

Nova Strategija za rad na predmetima ratnih zločina u BiH pokazuje da postoji i veći broj istraga, s obzirom da se navodi 550 istraga s 4.500 osumnjičenih samo na državnom nivou.

Još 2005. godine, Haški sud je prebacio nekoliko već podignutih optužnica tužilaštvima u regionu. Ovi predmeti su procesuirani pred sudovima u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.

Nakon toga, haški tužioci prebacili su, zbog zatvaranja Tribunala, predmete u kojima je istraga započeta ali nije dovršena. Ovi predmeti se nazivaju “Kategorija 2”.

Između 2004. i 2009. godine, haški tužioci su 17 predmeta “Kategorije 2” sa 66 osumnjičenih prebacili u BiH, Hrvatsku i Srbiju. Istrage u 13 predmeta su prebačene u BiH, a po dva u Srbiju i Hrvatsku.

Za razliku od predmeta gdje su optužnice bile podignute u Haagu, koji su okončani, i predmeta “Kategorije 2”, gdje je podignut određeni broj optužnica, jako je mali broj istraga pokrenut na osnovu velikog broja dokaza koji su dostavljeni iz Haaga.

Preko devet miliona dokaza

Analiza BIRN-a pokazuje da tužioci ne koriste adekvatno haške dokaze kako bi optužili visokorangirane osobe.

Iz Mehanizma su za BIRN kazali da podržavaju tužilaštva u regionu, ali prevashodno sa “razvojem kapaciteta i ekspertskim znanjem”.

Mehanizam, također, ima jednog tužioca koji radi s tužiocima u regionu i osigurava pristup bazi podataka sa preko devet miliona dokaza.

“Za sada su tužioci u regionu dobili preko milion stranica dokaza, koje su mogli koristiti na suđenjima u regionu”, rekli su u Mehanizmu.

Pravni ekspert Ivan Jovanović smatra da je jako teško ocijeniti koliko se dokaza iz Haaga koristi u istragama i optužnicama u regionu, jer je teško vršiti ocjenu ovih dokaza bez uvida.

Ipak, Jovanović je dodao da s haškom bazom nekada nije lako raditi, s obzirom da se svjedocima moraju ukidati mjere zaštite.

“Ipak, kada znamo koliko podataka i dokaza ima u Haagu, sasvim sigurno možemo reći da dokaz u vezi sa zločinima na Kosovu ili s operacijom‘Oluja’ u Hrvatskoj nisu dovoljno korišteni u regionu”, kazao je Jovanović.

Bošnjački oficir za saradnju s Tribunalom Amir Ahmić rekao je da su tužiocima u BiH dostavljeni dokazi koji impliciraju preko 850 osoba za ratne zločine.

“Ne mogu da shvatim zašto Tužilaštvo ne može da kaže – ‘od tog broja, podigli smo ovoliko optužnica, obustavili ovoliko istraga’. Zašto ne poštuju pravo javnosti da to čuje”, kazao je Ahmić.

Bosanskohercegovački advokat koji je izjavu dao uz zahtjev da ostane anoniman, naveo je da se ova lista iz Tribunala nazivala “A-listom” i da je sadržavala informacije o počinjenim ratnim zločinima koje su se trebale dalje istražiti.

“A-lista” je razvijena od 1996. do 2005. godine, kada su svi podaci prebačeni u BiH.

“Vidljivo je da Tužilaštvo BiH radi vrlo malo i zato ništa ne znamo o tim slučajevima”, rekao je advokat.

Predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida Murat Tahirović je kazao da Tužilaštvo BiH odbija obznaniti koliko je osoba s “A-liste” optužilo.

“Tražili smo te podatke milion puta, ali nikada nismo dobili odgovor”, rekao je Tahirović i dodao da ima saznanja da se na “A-listi” nalaze imena poznatih osoba u regionu.

Izvor iz Tribunala je kazao BIRN-u da su, u mnogim slučajevima, predmeti protiv visokorangiranih osumnjičenih prebačeni u Republiku Srpsku (RS), gdje je veliki broj istraga zatvoren.

Prema istom izvoru, jedan od ovih predmeta je slučaj Milovana Stankovića, bivšeg komandanta srpskih snaga u Doboju, koji je bio i ministar odbrane Republike Srpske nakon rata.

BIRN je pokušao dobiti stav Tužilaštva BiH, ali iz ove institucije nisu odgovorili na pitanja o “A-listi”.

“Tužilaštvo BiH donijelo je odluke u svim predmetima ‘Kategorije 2’, koji su nam prebačeni iz Haaga do kraja 2015. godine”, rekao je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Predmeti “Kategorije 2” ne uključuju “A-listu”. Niti nakon ponovljenih upita, iz Tužilaštva BiH nisu željeli pojasniti šta je s ovim slučajevima.

Jedan predmet u Hrvatskoj

Godinu dana nakon što je dostavio predmete u BiH, Haški tribunal je u Hrvatsku prebacio spis nazvan “Atlantis”.

Ovaj spis je prebačen 2006. godine, a sadržavao je dokaze o zločinima hrvatskih jedinica nad srpskim civilima u Slavoniji.

Dokazi su korišteni da se pokrene postupak protiv bivšeg savjetnika ministra unutrašnjih poslova Tomislava Merčepa i njegovih podređenih.

Merčep je uhapšen 2011., a suđenje mu je počelo godinu kasnije. Prvobitno je Merčep bio optužen za naređivanje zločina koji su rezultirali smrću više desetina civila.

Kasnije je optužnica izmijenjena, a optužbe protiv Merčepa su ublažene.

Na kraju je osuđen na sedam godina zatvora.

Prema izvorima iz Haaga, dokazi iz Tribunala su korišteni i u optužnici protiv Branimira Glavaša, koji je osuđen na osam godina zatvora za zločine počinjene u Osijeku.

Ova presuda je ukinuta i sada traje obnovljeni postupak.

Jedini predmet u kojem je optužnica prebačena u Zagreb jeste slučaj protiv Rahima Ademija i Mirka Norca. Ademi je oslobođen krivice, a Norac osuđen na šest godina zatvora za zločine u Medačkom džepu.

Advokat Anto Nobilo je kazao da je hrvatsko pravosuđe generalno “blaže” prema osumnjičenim i počiniteljima hrvatske nacionalnosti.

“Sudovi neće nikada utvrđivati odgovornost komandanata prema stadardima međunarodnog prava. Zaboravite to”, rekao je Nobilo.

Prema Jovanoviću, otežavajuća uloga u korištenju haške arhive je što tužilaštva u Hrvatskoj, Srbiji i u entitetima u BiH odbijaju da optužuju ljude za zločine protiv čovječnosti, s obzirom da ovo djelo nije postojalo u vrijeme počinjenja. U Srbiji također odbijaju da optužuju osobe za komandnu odgovornost iz istog razloga.

Haški sud je prebacio samo tri slučaja u Srbiju – jedan u kojem je optužnica već potvrđena i dva slučaja “Kategorije 2”.

U prvom slučaju, Vladimir Kovačević, oficir Jugoslovenske narodne armije (JNA), proglašen je nesposobnim da mu se sudi za granatiranje Dubrovnika, dok je u drugom slučaju potvrđena optužnica protiv osmorice bivših boraca koji su osuđeni na ukupno 101 godinu zatvora za masakr u Ovčari.

Treći slučaj tiče se zločina u Zvorniku, za što su sedmorica proglašena krivima.

Međutim, eksperti iz Fonda za humanitarno pravo su istakli da je moguće iz haške arhive podići veći broj optužnica, protiv visokorangiranih počinilaca.

“Postoji veliki broj dokaza koji je vidljiv iz presuda, ali naše tužilaštvo to ne koristi da podiže optužnice”, rekao je Nemanja Stjepanović iz Fonda za humanitarno pravo.

Stjepanović je pojasnio da zato postoji situacija da je u Haagu procesuiran rukovodni kadar, a u Srbiji samo direktni počinioci, odnosno vojnici, dok je srednjerangirani kadar ostao nekažnjen.

Mehanizam za međunarodne tribunale smatra da, uprkos problemima, dokazi iz Haaga su “ključni za procesuiranje zločina” u svim zemljama regiona.

“Samo u 2017. godini, Tužilaštvo je predalo preko 4.600 dokumenata sa 84.000 stranica i 92 audio i video snimka”, rekli su u Mehanizmu.

Ostaje nejasno koliko će ovi dokazi biti korišteni, a iz srbijanskog tužilaštva su kazali da ne mogu odgovoriti na to pitanje jer su istrage u toku.

U prošloj godini podignute su četiri optužnice protiv nižerangiranih počinilaca, i nijedna protiv komandnog kadra.

BIRN-ov dokumentarac “Nedodirljivi”, koji se bavi zločinima na Kosovu, pokazao je kako je istraga zatvorena u odnosu na komandante JNA, poput Ljubiše Divkovića, pod čijom komandom je bila teritorija gdje su zločini počinjeni.

Fond za humanitarno pravo također je izvršio istragu i napravio dosje protiv Divkovića za zločine na Kosovu.

“Ne bismo došli do svih dokaza da nije bilo Tribunala”, rekao je Stjepanović.

Protiv Divkovića nikada nije podignuta optužnica, ali je zbog dosjea dodijeljena odšteta u prvostepenoj odluci.

Trenutno je u toku žalbeni postupak.