Članak

Analiza – Slobodan Karagić: Zločin u Doboju ili montiran proces

12. Januara 2018.12:22
Sud BiH će u ponedjeljak nakog gotovo dvije godine suđenja izreći prvostepenu presudu Slobodanu Karagiću, optuženom za zločine protiv čovječnosti i civilnog stanovništva počinjene na području Doboja 1992. i 1993.

godine.

Optužnica Slobodana Karagića tereti da je 24. maja 1992., ili približno tog datuma, iz zatvora “Spreča” zajedno s Nikolom Jorgićem zvanim Jorga i izvjesnim Rikijem zvanim “Zečija usna” izveo nekoliko zatvorenika. Jorga i Riki su ove zatvorenike odveli prema kampu “Vila” i ubili, a njihova tijela do danas nisu pronađena.

Tužilaštvo BiH je tokom postupka dokazivalo i da je Slobodan Karagić, kao vođa jedinice “Crvene beretke” koja je djelovala u okviru Centra službi bezbjednosti (CSB) Doboj, silovao dvije maloljetnice, te učestvovao u nezakonitom hapšenju i pljačkanju nesrpskog stanovništva.

Odbrana i optuženi su tokom postupka zagovarali tezu da je riječ o “naštimanom procesu”, negirajući učešće u zločinima.

Suđenje Karagiću je počelo u maju 2016. i tokom dokaznog postupka saslušano je više od 40 svjedoka.

Nestanak zatvorenika iz “Spreče”

O nestanku zatvorenika iz zatvora “Spreča”, koji se dogodio za vrijeme obuke “Crvenih beretki”, svjedočio je Mirsad Kurtović, koji je kazao da su njegovog oca izveli Slobodan Karagić i druge osobe. Svjedok Mustafa Nukičić smatra da se ime optuženog ne dovodi u vezu s nestankom njegovog brata Safeta, dok Ibro Spahić tvrdi da je Karaga odveo iz zatvora njegovog rođaka Nijaza Zečevića, kojem se od tada gubi svaki trag.

“Mene je izveo iz ‘Perčin diska’ i rekao da će mi zabiti srpsku zastavu u onu stvar i pustit’ me niz rijeku. (…) Nije me pipnuo”, rekao je Spahić, te pokazao na optuženog u sudnici.

Civili su, kako je kazao Zvjezdan Višt, dovedeni na obuku u kamp, gdje su ih regruti morali tući, a ako bi to odbili, onda su i oni dobijali batine. Nakon premlaćivanja, Višt je rekao da se pričalo da su civili izvedeni i da su nestali.

Za Karagića, svjedok Radislav Jovanović je kazao da nije imao komandu nad “Crvenim beretkama” već da je i on prolazio obuku. Miroslav Milačak je rekao da je Karagić postao nadređeni nakon obuke, dok je svjedok Đorđe Dujaković dodao da je optuženi stajao ispred stroja polaznika obuke “Crvenih beretki”, što je prema njemu značilo da je instruktor. U svom svjedočenju Karagić je kazao da su Riki i Dikac doveli šest civila na obuku, a da je on postao komandir nakon završetka obuke.

“Nakon 15 minuta samo su se čuli jauci, dreka… Vozila su se odjednom brzo upalila i odjurila. Riki i Dikac se više nikada na tom mjestu nisu pojavili, a mi smo čuli da su jaukali jer su počeli da gore”, kazao je Karagić.

Svjedočeći u svoju korist, optuženi je kazao da pretpostavlja da su Riki i Dikac počeli da gore jer su se zapalili prilikom paljenja tijela civila.

Prema optužnici, Karagić je učestvovao u hapšenju muškaraca koji su bili zatočenici u nekoliko objekata na području Doboja, a gdje su maltretirani i pljačkani.

“Karagić me uhapsio. Došao kući, odveo me i rekao mi da me samo ispitaju i pustit će me. (…) Zatvoren sam bio oko pet i po mjeseci. Tučen sam i maltretiran. Ne znam ko me je tukao. Dobio sam povrede kičme, glave, leđa”, opisao je Amir Halilović, istaknuvši da mu je optuženi kasnije prijetio nožem.

Besim Kunalić, Ćazim i Reuf Sarajlić su posvjedočili da je Karagić prema njima bio korektan i nije ih povrijedio. Sam optuženi tvrdi da je bio u objektima gdje su bili zatvoreni civili, ali da je išao da napravi spiskove i preda ih Crvenom križu, kako bi “ljudima pomogao” da iziđu iz grada.

Silovanje maloljetnica

U vezi s tačkom optužnice, koja tereti Karagića za silovanje, svjedočila je zaštićena svjedokinja K-1. Ona je optuženog prepoznala kao osobu koja ju je u ljeto 1992. silovala. “Odveo me u Dom JNA (Jugoslovenska narodna armija), u neku kancelariju. Iz ormara je izvadio neke deke i stavio ih. Počeo je da se skida. Rekla sam mu da to ne radi, da mi je samo 15 godina, a on je rekao da će to uraditi po svaku cijenu”, prisjetla se K-1.

Ona je dodala da je nakon silovanja, po izlasku iz kancelarije, čula da tog muškarca neko doziva “Karaga”. Kasnije je, kako je navela, iz medija saznala njegovo puno ime i prezime.

Svjedoci Odbrane Božidar Vidović i Vitomir Stevanović su kazali da nisu viđali optuženog, odnosno pripadnike “Crvenih beretki” u Domu JNA u Doboju.

Karagić je optužen i za silovanje maloljetne K-2, ali je njeno saslušanje bilo zatvoreno za javnost.

Milorad Novaković je kazao da je optuženi u junu 1992. bio ranjen, a Rodoljub Šljivić tvrdi da je 30. juna 1992. bio pritvoren na području Teslića. Sam optuženi tvrdi da je nakon ranjavanja, od kraja juna do 27. jula, bio na području Teslića jer je uhapšen. Negirao je da je ubijao, hapsio ili protjerivao civile iz Doboja.

“Ja sam rekao da ću dokazati da je ovo obična montaža. Mnoge stvari su ovdje meni učinjene na štetu, čak i od Vas i mog bivšeg advokata… Ovdje je teška montaža i u njoj čak su učestvovali i oni što pišu ovdje”, rekao je Karagić u svojim završnim riječima.

Nakon završetka dokaznog postupka, Karagićev advokat Branko Ristić je razriješen dužnosti na zahtjev samog optuženog jer, kako je naveo u dopisu upućenom Sudskom vijeću, “nije predao sve materijalne dokaze”. Optuženi nije prihvatio ni prijedlog Suda BiH da ga brani advokat Fahrija Karkin, pa je Karagićevu Odbranu preuzeo advokat Miroslav Janjić. Tokom suđenja Karagić je boravio na slobodi.

Džana Brkanić