novembar.
Zinaida Ibrahimović, koja zastupa svjedokinje “A” i “B”, zatražila je da Medić i Rajič oštećenim na ime nematerijalne štete, pretrpljenog fizičkog i psihičkog bola kao i umanjenje životne sposobnosti isplate po 40.000 maraka.
“Vještak je ranije izložio da svjedokinja ‘A’ boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja kao posljedica boravka i zarobljavanja u logoru. Za svjedokinju ‘B’ je rekao da se radi o bolu koji je postojao u vrijeme zarobljavanja kao i danas”, pojasnila je Ibrahimović.
Odbrane optuženih su se usprotivile ovim zahtjevima, pojasnivši da se Mediću optužnicom ne stavlja na teret zlostavljanje oštećene “A”, dok se u činjeničnom opisu optužnice za Rajiča ne spominje svjedokinja “B”.
“Nije pokazano kako je konkretan događaj doveo do umanjene životne sposobnosti i bola. Mi nismo čuli takve dokaze, nisu izneseni. Ovo nije građanski postupak, nego krivični. Smatram da ovaj sud nema dovoljno argumentacije da bi udovoljio ovom zahtjevu”, rekao je advokat Jasmir Muratović.
Medić i Rajič su, prema optužnici, od 5. maja do 17. augusta 1992. godine, kao pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovali u nezakonitom zatvaranju, nečovječnom postupanju, pljačkanju imovine te prisiljavanju na seksualni odnos civila srpske nacionalnosti u logoru “Dretelj”.
Izricanje prvostepene presude zakazano je za 17. novembar.
