godine.
Odbrana optuženog predložila je Sudskom vijeću da njihovog branjenika oslobodi, dok je Tužilaštvo BiH ranije zatražilo da bude osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora.
“Zločin je posljednja stvar koju bi Žarko Vuković počinio”, kazala je braniteljica Nada Mandić, istaknuvši da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je počinio djelo za koje je optužen.
Prema Mandić, ne može se sudska odluka zasnovati na iskazima svjedokinje S-1, koje je dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) 2013. i godinu kasnije Tužilaštvu BiH, jer nije unakrsno ispitana s obzirom da je preminula. Iskazi, prema braniteljici, su kontradiktorni i riječ je o “apsolutno unikatnom predmetu”.
Za još jednu svjedokinju, ona je navela da nije unakrsno ispitana jer ne može svjedočiti, dodavši da su saslušana još dva svjedoka koja su “rekla-kazala”.
“A-1 je bila stara žena godina majke mog branjenika. On je u tom period imao djevojku koja mu je kasnije postala supruga, što navode A-1 čini apsurdnim”, kazala je Mandić, dodavši da je A-1 imala 55 ili 60 godina.
Svako razumno prosuđivanje, kako je istakla Mandić, ukazuje na pitanje zašto optuženog nije odmah prijavila policiji ako je izvršilac takvog gnusnog djela.
Tužilaštvo BiH tereti Vukovića da je, kao pripadnik vojnih snaga Srpske Republike BiH, u periodu od maja do sredine augusta 1992. godine više puta silovao žensku osobu u njenoj kući na području Foče.
Iznoseći završnu riječ, Mandić je rekla da Tužilaštvo BiH nije izvodilo dokaze o postojanju širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo iako je Vukoviću na teret stavljen zločin protiv čovječnosti.
Mandić je zatražila da se u ovom predmetu primijene odredbe preuzete iz zakona bivše Jugoslavije, istaknuvši da su blaže za počinioca.
Vuković se obratio Sudskom vijeću kazavši da nije počinio nikakvo krivično djelo.
