godine.
Svjedok Nermin Jupić kazao je kako je sa prozora svoje kuće vidio da optuženi sa još jednim vojnikom odvodi Mustafu Osmanbegovića u pravcu kasarne u Ševarlijama (Općina Doboj).
„Mustafu Osmanbegovića sam poznavao i kasnije kada sam se oženio saznao sam da je on daidža moje supruge. Sa prozora svoje kuće vidio sam da ispred njega sa naoružanjem ide optuženi Đorđo Simić, a iza njega jedan krupniji vojnik plave kose, također u uniformi i sa naoružanjem u rukama. Po sjećanju bih rekao da je riječ o vojniku prezimena Zelenović“, kazao je Jupić.
Odgovarajući na pitanje tužitelja Milorada Barašina, šta se u periodu maja i juna 1992. godine dešavalo u kasarni u Ševarlijama, svjedok je rekao da je korištena kao zatočenički logor.
„Prije napada na Doboj koji se desio početkom maja 1992. godine to je bila kasarna Jugoslovenske narodne armije (JNA), koja je nakon 18. juna te godine i napada JNA na Doboj, postala zatočenički logor. Čuo sam da su u njoj bili zatočeni muslimani iz naselja Rječica (Općina Doboj)“, dodao je Jupić.
Tužilaštvo BiH optužilo je Simića da je s još jednim vojnikom, 12. juna 1992. godine u mjestu Ševarlije (općina Doboj) žrtvu bošnjačke nacionalnosti, Mustafu Osmanbegovića, odveo s njive prema kasarni, od kada mu se gubi svaki trag. Tijelo žrtve do danas nije pronađeno.
Tužilac Barašin je kazao da će Tužilaštvo BiH dokazati da je Simić izvršavao radnje širokog sistematskog i planiranog napada Vojske Republike Srpske na nesrpsko stanovništvo Doboja.
Branilac optuženog Miroslav Ristić je kazao da će dokazati da je Simić nevin čovjek i da je kao rezervista tadašnje VRS bio obični vojnik.
“Đorđo je bio rezervista vojske koji je cijeli radni i životni vijek proveo na tom području. Niti je imao komandnu odgovornosti, niti je odgovoran za nestanak civila kako tvrdi optužnica. Kao dobar poznavatelj lokaliteta Ševarlija i Osojnice (Općina Doboj), njegov osnovni zadatak je bio da pokazuje gdje se šta nalazi na tom lokalitetu”, kazao je Ristić.
Nastavak suđenja zakazan je 7. juna.
