Milunić i drugi: Brutalna ubistva Duška Zorića

Tužilaštvo je pročitalo iskaz preminulog svjedoka Radovana Grbića iz 2009. godine, u kojem je naveo da je učestvovao u “akciji evakuacije” Bošnjaka u Zecovima “i dalje”, koja je počela u ranim satima u ljeto 1992. godine. S njim u jedinici, između ostalih, bio je i Duško Zorić.

Kada su došli do raskršća puteva u selu Zecovi, prema iskazu Grbića, jedna osoba je dovela grupu Bošnjaka, a Zorić je uperio pušku u njih i naredio im da stanu uz živicu.

“Naši pripadnici su negodovali na ponašanje Duška Zorića”, rekao je svjedok.

On je istakao da je Zorić doveo Idriza Brakića na sredinu makadamskog puta i bez povoda ispucao kraći rafal u njega. Naveo je da se Zorić okrenuo prema grupi i ubio još tri osobe.

Grbić je kazao da je nakon toga Zorić rekao jednoj osobi da bježi, a kada je ona krenula putem, Zorić joj je ispucao kraći rafal u leđa. Svjedok je naveo da je tada zaštitio osobu koja je iduća na redu, te da se “gombao” sa Zorićem. Istakao je da je ta osoba pobjegla, a da se Zorić derao da pucaju, što niko nije poslušao.

“Suborci su ostali skamenjeni od brutalnosti…”, kazao je Grbić u izjavi, dodavši da se Zorić nakon toga okrenuo ka posljednjem civilu i pucao rafalno.

Svjedok Grbić je ispričao da su krenuli dalje i vidjeli kako jedna osoba vodi šest do sedam civila. Kazao je da su on i Boško Grujičić u grupi prepoznali Grujičićevog prijatelja. Naveo je da je Zorić “oteo” tu grupu zarobljenih civila.

Nakon pet do deset minuta, prema iskazu Grbića, on i Grujičić su krenuli “oteti” tog prijatelja, ali je Zorić okrenuo pušku u njih, nakon čega su pobjegli u obližnju baštu, odakle su vidjeli kada je Duško Zorić otvorio paljbu u zarobljene Bošnjake.

“To je bilo strašno gledati. Lica su padala jedan na drugog kao da ih je neko slagao”, rekao je Grbić, dodavši da je Zorić uzeo upaljač i zapalio garderobu, te da su tijela gorjela. Naveo je i da je Zorić počeo da pali kuće.

Prije čitanja iskaza Odbrana Zorića je zatražila da se ovaj iskaz ne pročita, jer nije dat u istrazi. Tužilaštvo je navelo da je istraga u ovom predmetu u tom trenutku trajala i da je uzet u skladu sa zakonom.

Odbrana je navela da bi sve one koje je Grbić pomenuo da je optuženi ubio stavila na provjeru. Odbrana Grujičića je ustvrdila da se optuženi tog dana nije kretao sa Grbićem, niti da je bio očevidac ovih događaja.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

Na ovom ročištu su pročitani iskazi još dva preminula svjedoka – Zdravka Čorića i Mine Hopovac. Čorić je naveo da tokom akcije “čišćenja” u Zecovima 23. jula 1992. godine nije vidio ubijanja, te da je čuo pucnjavu. Pojasnio je da su “pripadnici čete pucali kako bi zastrašili muslimane”.

Hopovac je ispričala da su 23. jula 1992. srpski vojnici odveli njenog muža i dvojicu sinova, a ženama i djeci rekli da idu u podrum jedne kuće. Tu je vidjela kada je jedan vojnik izveo jednu žensku osobu na kojoj je, kada se vratila, vidjela da je bila zlostavljana. Kasnije je čula da je bila silovana.

Tijelo muža i sinova, navela je, pronašla je u masovnoj grobnici Hrastova glavica.

Suđenje će se nastaviti 17. februara.