Milunić i ostali: “Čišćenje” u Zecovima
Prema iskazu iz 2011. godine, Hasib Kahteran je kazao da je s porodicom živio u selu Zecovi, te da su krajem maja ili početkom juna saznali da trebaju predati naoružanje, što je čitavo selo učinilo, uključujući i njegove sinove.
Kako je naveo u iskazu, Kahteran je 23. jula 1992. godine bio kući, a od žena iz komšiluka je saznao da se na ulazu u selo nalazi veliki broj vojnika. Naveo je da je dvadesetak naoružanih vojnika došlo do njegove kuće i pozvalo ih da izađu napolje. “Nikog nisam poznavao”, rekao je svjedok u izjavi.
Tada su, prema iskazu, žene i djecu razdvojili od muškaraca, kojima je bilo kazano da idu na seoski put. Svjedok je pojasnio da im je u konačnici bilo rečeno da idu do mesnice.
On je kazao da je čuo pucanje iz pravca igrališta. Nešto kasnije, kako stoji u iskazu, na igralištu je vidio više od pet njemu tada nepoznatih tijela. Krećući se dalje, naveo je, vidio je i tijelo Rahima Bačića.
Kahteran je izjavio da je s grupom s kojom je bio pobjegao u šumu, gdje su se krili.
Prema svjedoku, krijući se u šumi, 25. jula on je čuo pucanje iz tri pravca, a navečer iz potkrovlja sinove kuće je vidio da gori veći broj zapaljenih kuća u Gradini. Dodao je da su narednog jutra saznali da su “sve te žene i djeca pobijeni”.
Kahteran je naveo da su se u Čarakovu predali i onda su prebačeni u Tropolje. Prema svjedoku, on je sa ženom i djecom stigao u Travnik.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Tužilaštvo je pročitalo i iskaz Hašije Hopovac. Ona je navela da je jednog ljetnog jutra čula da je počelo “čišćenje” i da bi trebala bježati s djecom. S kćerkama i jednim sinom, kako je rekla, otišla je u kuću Safeta Hopovca, a njena dva sina su pobjegla.
U izjavi iz 2008. godine svjedokinja je istakla da je vojska odvela jednog njenog sina u kuću Hamdije Hopovca, gdje je i ubijen.
Prema navodima svjedokinje Hopovac, u kući u koju se sklonila bilo je još žena i djece, te dok su bili u podrumu, došli su srpski vojnici. Kuću su, kako je napomenula, zapalili, nakon čega su izašli žene i djeca. Naglasila je da je saznala da su ubijena i njena druga dva sina.
Odbrane su uložile prigovore na čitanje ovih iskaza kazavši da su te osobe preminule prije podizanja optužnice, u kojoj je predloženo da se saslušaju kao živi svjedoci. Tužilaštvo je reklo da u vrijeme podizanja optužnice nisu imali te podatke. Neke Odbrane su iznijele i pitanja koja bi postavile svjedocima da su još uvijek živi.
Nastavak suđenja je, prema službenom raposredu, zakazan za 16. decembar.
