Govoreći o prvoj tački optužnice, Končarev branilac Savan Zec postavio je pitanje da li je verzija Tužilaštva stvarna istina ili djelotvorna istina.
On je kazao da je tačno da se optuženi zaista zatekao kod zemunica, izveo neke osobe i odveo ih do asfaltne ceste, nakon čega je otišao svojim putem.
Odbrana je naglasila da je izvjesni Fadil Bašić, Končarev prijatelj, tog dana zamolio optuženog da mu pomogne da izvede civile iz zemunica kako im se nešto ne bi desilo, te da se uloga optuženog završava nakon što su ih odveli do puta. Zec je istakao da je ljudski gest iskonstruisan i pretvoren u zločin.
Odbrana je ukazala i na potrebu za revanšizmom kod svjedoka Ferida Mahmuljina i Hamdije Čirkina.
“Šta god da se propusti u istrazi, nije problem, dodat ćemo to na glavnom pretresu”, rekla je Odbrana osvrćući se na iskaz i svjedočenje Nijaza Bešića.
Prema optužnici, Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar su 26. maja 1992. učestvovali u pretresu bošnjačkih kuća u Kozarcu, nakon čega su grupu civila odveli do kuće Mitra Vlasenka, gdje su muškarci iz grupe zlostavljani, a potom su odvedeni u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm.
Sva trojica optuženih se terete da su 4. juna 1992. godine tokom pretresa u Kozarcu pronašli grupu od osam civila koja se krila u jednoj kući, a zatim ih ubili.
Odbrana Končara je podsjetila kako je teško bilo ispitati svjedoka Ferida Mahmuljina na glavnom pretresu zbog njegovog zdravstvenog stanja, pamćenja i koncentracije, te da je došlo do potpuno drugog činjeničnog opisa prilikom predočavanja iskaza iz istrage.
“U jednom trenutku kriv je za zarobljavanje svjedoka, a u drugom Drago Končar uopšte nije bio tu kad je zarobljen”, rekao je Zec.
Odbrana je ukazala na proturječnosti nekih svjedoka Tužilaštva, pojasnivši da isti događaj prema neki svjedocima ima verziju prijetnje, a prema drugim pomaganja.
Svjedok Asim Bešić, prema navodima Odbrane, opisuje karakter optuženog koji se ne uklapa u profil zločinca.
Govoreći o svjedoku S-1, Odbrana je kazala da u zapisniku iz 2014. godine svjedok ne spominje optuženog, dok se mjesec i po dana kasnije pojavljuje ime Drage Končara.
Zec je naglasio da u jednom iskazu svjedok S-1 ima posredna saznjanja o dešavanjima od 4. juna 1992. godine, a nakon mjesec i po postaje očevidac tih dešavanja.
Odbrana je istakla da je svjedok rekao da je lično ukopao Hasana Talića, ali da Talićevo tijelo još uvijek nije pronađeno.
“On sa ukopom nema nikakve veze”, kazao je Zec.
Termin nastavka izlaganja završne riječi Odbrane bit će nakonadno objavljen.
