Baotić: Kada nema nadređenog, “miševi kolo vode”

Svjedok Marijan Martinović je rekao da je za vrijeme rata radio kao vojni policajac u Orašju i da mu je nadređeni bio Pera Vincetić, koji je bio jedini odgovorni i koji nije imao zamjenika.

U tom periodu, kazao je svjedok, u Vojnoj policiji u Orašju bio je i optuženi Mato Baotić, koji je bio “obični policajac” te je radio sve poslove kao i drugi policajci.

Martinović je ispričao da su u Osnovnoj školi u Donjoj Mahali (Orašje) 1992. i 1993. godine bili smješteni stanovnici srpske nacionalnosti iz okolnih sela.

“Ulazio sam u salu gdje su smješteni. Bilo ih je oko 50 ili 60, među njima i par žena. Nisam vidio da je neko povrijeđen ili ikada čuo da je neka žena bila silovana”, izjavio je svjedok.

On je također naveo da je u tom periodu u Vojnoj policiji radio još jedan policajac s imenom Mato, kojeg su zvali “Rakijica”.

Svjedok Krešo Benković je 1992. i 1993. godine također radio kao vojni policajac u Odžaku. Prema njegovim riječima, Pera Vincetić je bio “glavni i odgovorni” i svi su radili što bi on rekao.

“Kad njega nema, miševi kolo vode”, kazao je Benković.

Benković je rekao da je u tom periodu u sali škole u Donjoj Mahali bila zatvorena skupina srpskih civila iz okolnih sela, a među njima i nekoliko žena i ratnih zatvorenika.

“Oni su tu bili smješteni zbog huligana Hrvata koji su divljali po selima. Htjeli smo ih zaštititi”, napomenuo je svjedok.

Svjedok je također ispričao da nikada nije čuo niti vidio da je neko bio maltretiran, niti da je bilo koja od žena zatvorenih u školi bila silovana.

Optužnica tereti Baotića za mučenje i zlostavljanje zatočenika u Donjoj Mahali, kao i silovanje žena. Prema optužnici, on je ove zločine počinio 1992. i 1993. godine kao komandir Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a kasnije i kao upravnik logora smještenog u prostorijama Osnovne škole u Donjoj Mahali.

Svjedokinja Kata Simić je kazala da poznaje optuženog Matu Baotića jer su iz istog sela. Ona je ispričala da su njenog muža Zorana Simića pripadnici HVO-a zatvorili u gimnaziju u Orašju, te je u julu 1993. godine premješten u školu u Donjoj Mahali, gdje je proveo 14 mjeseci.

“Posjećivala sam muža svaki dan. Niko mi nije branio da mu odnesem hranu i cigare. Nikada nisam vidjela da je povrijeđen”, izjavila je svjedokinja.

U unakrsnom ispitivanju, svjedokinja je rekla da je ona hrvatske nacionalnosti, a da je njen muž Zoran bio zatvoren samo zato što je srpske nacionalnosti.

Suđenje se nastavlja 11. oktobra.