Nekorektno i siledžijsko ponašanje optuženog Nezirovića

Vlado Marković je kazao da su ga pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) uhapsili 2. maja 1992. u Derventi i odvezli na saslušanje u Dom vojske, gdje je zadržan između dvije i tri sedmice. Zajedno sa svojim braćom, njihovim sinovima i drugim komšijama, kako je rekao, prebačen je u hangare kod groblja u Rabiću (općina Derventa).

Prema Odbrani Almaza Nezirovića, u ranijim izjavama ovaj svjedok je kazao da je u Domu vojske proveo četiri, odosno sedam dana, a ne dvije do tri sedmice. Marković se nije mogao precizno izjasniti o tome koliko je zadržan u ovom objektu.

Odgovarajući na pitanje Tužilaštva, Marković je rekao da mu je poznato ime Almaz i da je s njim imao susret dva puta u Rabiću.

“On je bio vojnik HVO-a, ne čuvar. Odnosio se nekorektno i siledžijski. Imali smo sto, školsku klupu, na koju smo stavljali tri prsta, a on nas je udarao palicom. Mene deset puta, to je gumena palica, ona milicijska. Udarao nas je sve redom”, opisao je Marković.

Drugi put, kako je napomenuo svjedok, Almaz ga je pretukao van hangara, palicom po nogama, leđima i rebrima, zbog čega je izgubio svijest te zbog čega i danas osjeća posljedice.

Kerim Čelik, branilac optuženog Almaza Nezirovića, kazao je da je svjedok u izjavi iz 1992., koju je dobio kao dokaz uz optužnicu, ali koja nije potpisana, naveo da ga je po prstima tukao čuvar Edin Mrkonjić, koji ga je izvodio i izvan hangara i udarao palicom.

Svjedok je rekao da je ovo tačno, a tužilac Milanko Kajganić je kazao da u istoj izjavi, prilikom nabrajanja onih koji su ga tukli, Marković spominje i ime optuženog Almaza Nezirovića.

Čelik je konstatovao da je svjedok i 2003. godine izjavio da ga je po prstima tukao Mrkonjić, a ne Nezirović.

“Ja sam se danas sjetio. Tukla su me obojica”, rekao je Marković, koji je iz Rabića prebačen u Silos polje, a potom u Tulek u Bosanskom Brodu, odakle je početkom augusta 1992. razmijenjen.

Nezirović, bivši pripadnik HVO-a, optužen je da je 1992. godine u logorima Rabić i Silos polje (općina Derventa) i u logoru u naselju Tulek (općina Bosanski Brod) učestvovao u mučenju i nečovječnom postupanju prema zatvorenim srpskim civilima.

Drugi svjedok, Stanimir Pijetlović je kazao da ga je u Rabiću tukao optuženi Almaz Nezirović palicom po prstima, te da je potom zabijao vojnički nož između njegovih prstiju na stolu, što je kod svjedoka prouzrokovalo strah, zbog kojeg se i sad noću budi.

“U 80 posto njegovih smjena bio sam bijen”, rekao je Pijetlović.

Zbog udaraca koje mu je nanio optuženi, svjedok je, kako je kazao, trpio bolove u rebrima, kostima i rukama.

On je izjavio da su ga tokom tri mjeseca provedena u Rabiću tukli i drugi, a među njima Edin Mrkonjić i izvjesni Fric, dok su “zarobljenici jedino bili mirni za vrijeme dežure Mustafe Tabakovića”.

Na ovom ročištu iskaz je dao i Borko Trivunović, koji je posvjedočio da njega lično optuženi nije tukao, ali da jeste druge koji su bili zatvoreni s njim u Rabiću.

“Natjerao ih je da se skinu goli i potom ih je palicom udarao po prstima, a ako bi neko izmakao ruku, onda bi ga udario po glavi”, naveo je Trivunović, dodavši da pamti to zlostavljanje, jer je tog dana Neziroviću poginuo kolega iz jedinice i došao je izrevoltiran.

Trivunović je naveo da je tokom zatočeništva gotovo svaki drugi dan izvođen na prinudne radove.

Suđenje se nastavlja 16. juna.