Članak

“Sve sam izgubila”

22. Aprila 2016.00:00
Svjedokinja Tužilaštva BiH izjavila je kako je za vrijeme “čišćenja” sela Zecovi (općina Prijedor) u julu 1992. godine vidjela odvođenje grupe muškaraca, među kojima su bili njen muž i djever.

Zaštićena svjedokinja Z-20 se prisjetila da je vojsku u selu prvi put vidjela kada su joj zapalili kuću. Rekla je da je s porodicom pobjegla prema kući svekra i svekrve, te da su “za njima pucali”.

Na dan čišćenja sela, 23. jula 1992. godine, kako je navela, vojska je naišla i odvodila muškarce. Z-20 je dodala da prilikom bijega do djeverove kuće njen muž se razdvojio od njih.

Prema njenom svjedočenju, porodica joj je bila u djeverovoj kući kad su došli vojnici.

“Ušlo je četiri do pet vojnika i uzeli su djevera”, kazala je Z-20 i dodala da je bio izveden i njen sin, kojeg je jedan vojnik vratio kada je čuo da ima 14 godina.

Svjedokinja je ispričala da je kroz prozor vidjela grupu muškaraca, među kojima su bili njen suprug i djever, te da je iza njih išla vojska.

“Nisam vidjela da su vezani, nego idu jedan za drugim. (…) Oni idu prema džamiji u Zecovima”, pojasnila je Z-20.

Nakon toga, kako je navela, otišla je sa porodicom u podrum Rifata Hodžića, gdje su bili neko vrijeme.

“Neko je došao i rekao da je na Gradini sve pobijeno. (…) Gore sam imala sestru i dvoje djece”, kazala je Z-20, dodavši da su nakon toga otišli u selo Čarakovo.

Svjedokinja se prisjetila da je nakon desetak dana otišla u logor Trnopolje, da bi pronašla nekoga od svoje porodice, i da je tu srela zeta, koji joj je rekao da ode po djecu i da se vrate u Trnopolje, odakle su išli autobusi za Travnik.

Za sudbinu supruga i djevera, kazala je, “nisu ništa znali dok ih nisu našli”.

“Čuli smo da su ubijeni na poljskom putu. Pobila ih je srpska vojska, ali ne znamo ko”, izjavila je Z-20.

Ona je istakla da su joj 1992. godine ubijeni i otac, tri brata, dva bratića i sestrić, čiji su posmrtni ostaci pronađeni.

“Još samo sestra i dvoje djece fale. (…) Sve sam izgubila što sam imala”, rekla je svjedokinja kroz suze.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija

Suđenje će se nastaviti 6. maja.

Lamija Grebo