This post is also available in:
Muhamed Mahmuljin je posvjedočio kako je 25. maja 1992. godine u Kozarcu zarobljen sa tada maloljetnim rođakom Midhadom Mahmuljinom i odveden u logor Trnopolje, gdje je, po njegovoj procjeni, bilo 1500 civila.
U julu je, kako je naveo, došao žuti kamion “Žitoprometa” u kojem je prepoznao Radeta Vlasenka i izvjesnog Milu Fuštara. S njima su, prema njegovim riječima, bila još dva do tri vojnika koje nije poznavao. Svi su, dodao je, bili uniformisani i naoružani.
On je naveo da Vlasenka dobro poznaje, te ga je prepoznao u sudnici.
Svjedok je kazao da je stajao kod ograde sa Midhadom, zaštićenim svjedokom S-2 i komšijama kada su “Rade i Mile rekli da trebaju ljude da tovare drva”, te da su “upirali prstom” u zatvorenike.
“Rade je upro prst u Midhada, Filalić Adema i Mujkanovića”, prisjetio se Mahmuljin i dodao da su ih odveli u pravcu Kozarca.
Prema svjedokovom iskazu, niko se nije vratio taj dan. Sutradan je došao Mujkanović i od njega je saznao “da su u Brđanima natovarili drva i postrojeni za strijeljanje”.
“Rekao je da su ih postrojili ovi što su bili tu i odveli ih. On se uspio baciti, a ovi su pobijeni. (…) On mi je rekao: ‘Znam da su pobijeni i da su ostali mrtvi’”, ispričao je Mahmuljin i dodao da Mujkanović nije mogao vidjeti ko je pucao, jer se tada “bacio”.
Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar optuženi su da su u periodu od 24. maja do polovine augusta 1992. godine učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva s područja Prijedora. U optužnici se navodi da su u sklopu progona vršena ubistva i prisilni nestanci.
Mahmuljin je istakao da su u Tropolju svaki dan bila odvođenja, da su zatvorenici bili ubijani, te “da je u logor dolazio ko je htio i odvodio”.
Na pitanje Odbrane zašto nije zamolio optuženog Vlasenka da ne odvodi njegovog rođaka, svjedok je odgovorio “da nije znao da će se to desiti”.
Nastavak suđenja će naknadno biti objavljen.
