Svakodnevni prinudni radovi

Alen Rozić je kazao da su ga u junu 1993. godine, kao pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), zarobili vojnici Armije BiH (ABiH).

“Nekoliko dana sam proveo u mjestu Meke, u nekoj kući. Tu je bilo dosta civila hrvatske nacionalnosti. Nakon toga, nas 15 vojno sposobnih muškaraca odlazimo u Skenderove kuće. Tu smo svakodnevno išli na rad. Vodi nas Vojna policija ABiH”, ispričao je svjedok.

On je poslije toga odveden u osnovnu školu u Bijelom Polju. Tu je zatekao oko 108 civila. Rekao je da su uslovi u školi bili jako loši, te da su spavali na podu.

“Ćurić je bio glavni koji je izvodio civile. Svako jutro dolazi vojna policija. On je puštao policiju u dvoranu i bio je s njima”, dodao je Rozić.

Svjedok je rekao da je čuo od drugih da je Hebib Čopelj izvodio svjedokinju B i Mladenku Nikolić iz škole, te da su išle da čiste kuće.

Tužilac Stanko Blagić je predočio svjedoku izjavu iz 2006. u kojoj je kazao da je Ibrahim Demirović izvodio žene iz škole. On je odgovorio da ostaje kod te izjave, jer je “sigurnije ono što je rekao 2006. godine”.

Ćurić je, s Demirovićem, Mehmedom Kaminićem, te Samirom Kresom i Hebibom Čopeljom, optužen za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.

Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH.

Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, Rozić je rekao da ne zna je li neko izdavao naređenja Ćuriću i da ih on nije nikad vodio na radove.

“Ćurić je uvijek u prisustvu vojne policije dolazio”, kazao je svjedok.

Suđenje će se nastaviti 14. oktobra.