This post is also available in: English
Svjedok Stipo Petrović ispričao je da je bio u Domobranskoj jedinici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Prozoru nakon početka sukoba sa Bošnjacima. Pojasnio je da je stražario u Srednjoškolskom centru, za koji kaže da je bio “prihvatni centar”, iako su ga neki zvali zatvorom.
“Muniba Grcića sam dobro znao. On je ubijen 2. augusta 1993. godine. Trojicu Bošnjaka su dovela tri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Među njima je bio Munib”, naveo je svjedok.
Prema njegovom iskazu, Bošnjaci su se počeli penjati uz stepenice u školi i jedan od vojnika je zagalamio govoreći “brže” i onda je pucao Munibu Grciću u leđa. Svjedok je ustvrdio da nije poznavao nijednog od tih vojnika.
“Ova trojica su odmah otišla, a Bošnjaci su u deci iznijeli Muniba ispred škole, a potom su došla druga tri vojnika, stavila ga u gepek i odnijela”, prisjetio se Petrović i dodao da je to sve mogao vidjeti i drugi stražar, Mato Zadro, sin Andrije.
Petrović je naveo da poznaje Nikolu Marića i ustvrdio da on nije dolazio u školu u njegovoj smjeni.
“Siguran sam 100 posto da ga nije ubio Nikola Marić”, kazao je svjedok.
Nikola Marić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je po 25 tačaka optužnice da je od novembra 1992. do oktobra 1993. vršio progon učestvujući u ubistvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima.
Prema optužnici, Marić je ubio Muniba Grcića u augustu 1993. godine. Na teret mu je stavljen i nestanak šest osoba iz Srednjoškolskog centra u Prozoru.
Svjedok Nenad Meter, bivši vojni policajac, kazao je da mu je optuženi Marić bio kolega u jedinici. Pojasnio je su svi vojni policajci bili jednoobrazno obučeni u šarene uniforme sa bijelim opasačima, te da su dužili kratke cijevi, odnosno pištolje.
“Nikada ga nisam vidio u crnoj uniformi. (…) Nisam čuo da je vršio progon, za ubistva isto. On nije nikoga ubio, to tvrdim 100 posto”, izjavio je Meter.
On je prepoznao Marića na fotografiji iz ratnog perioda koju mu je prezentovala Odbrana, rekavši da na njoj optuženi ima svoju frizuru – crnu, kratku kosu, te da je malo proćelav.
Prema svjedoku, dužnost vojnih policajaca je bilo održavanje javnog reda i mira, a zapovijedi su dobijali od brigade. Jedna od takvih zapovijedi, kako je naveo, bilo je privođenje vojno sposobnih Bošnjaka iz okoline Prozora u “sabirne centre”.
“To su bili sabirni centri, radi njihove sigurnosti”, kazao je svjedok, nemogavši odgovoriti na pitanje Sudskog vijeća zašto i Hrvate nisu sklonili u sabirne centre zbog sigurnosti.
Meter je rekao da nije čuo za ubistva u Prozoru, a da jeste za progon, ali da ne zna ko je učestvovao u njemu. Prema njemu, Marić nije učinio ništa loše, mada je kazao da nije sa njim bio 24 sata.
Meter je također ustvrdio da nije čuo za “Kinder vod” u Prozoru.
Na ovom suđenju, svjedočio je i Zdravko Sičaja, kojem je optuženi Marić zet. On je rekao da je često odlazio u Lug (općina Prozor), gdje je optuženi živio sa njegovom sestrom.
“Sjećam se da je jedno veče Nikola doveo dvojicu muškaraca i jednog dečka. Rekao mi je da ih pripazim pola sata. Bio sam zbunjen i nisam ništa pitao”, naveo je Sičaja i dodao da je po odlasku Marića u kuću došao Jozo Meštrović, koji se rukovao sa trojicom ljudi, te rekao dečku da ide kući.
Kasnije je, prema iskazu svjedoka, Meštrović nekoga zvao “motorolom” i nakon toga je kazao Mariću da ovu dvojicu vodi u Prozor. Sičaja je naveo da sigurno nije bilo nikakvog maltretiranja.
“Sutradan smo bili u gradu. Ja sam vozio Nikolino auto. Nikola je samo rekao: ‘Ja ih hvatam, a oni ih puštaju.’ (…) Krajičkom oka sam vidio ovog jednog iz kuće od noć prije”, kazao je svjedok.
On je naveo da se ne sjeća koje je auto vozio Nikola Marić.
Na pitanje Tužilaštva, Sičaja je kazao da ta kuća u selu Lug nije bila u vlasništvu njegovog zeta Nikole Marića, već nekog Bošnjaka.
Suđenje se nastavlja 25. septembra.
