Slobodno kretanje Srba u Stuparima

Svjedok Nijaz Musić je rekao da je poznavao srpsko stanovništvo koje je u ljeto 1992. godine iz sigurnosnih razloga stiglo u Stupare, nakon čega su smješteni u učiteljske zgrade.

Kako je kazao, dolazili su u njegov objekat da popiju kafu, rakiju, igraju šah i slično.

“Što se tiče posjeta, one nisu bile svakodnevne, ali ulazili su u sedmici po tri puta. Nisu svi”, rekao je Musić, koji je svjedočio na poziv optuženog Safeta Mujčinovića, tadašnjeg komandira policijske stanice u Stuparima.

Prema iskazu svjedoka, policija se nalazila oko zgrada kako bi spriječila ulazak osoba sa lošim namjerama.

Prema optužnici, srpski civili iz Stupara i okolnih sela bili su u do jula 1993. godine nezakonito zatvoreni u učiteljske zgrade.

Zajedno s Mujčinovićem, za zločine počinjene na području Kladnja sudi se Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Zijadu Hamziću, Ramizu Haliloviću, Nedžadu Hodžiću, Osmanu Gogiću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima civilne i vojne policije, te Teritorijalne odbrane (TO).

Optuženi su za nezakonito zatvaranje srpskih civila, kao i za premlaćivanje i nečovječno postupanje prema njima.

Svjedok Musić je rekao da nije primijetio vidne povrede kod Srba koje je viđao.

Mujaga Mešanović, drugi svjedok Mujčinovićeve Odbrane, kazao je da je srpsko stanovništvo iz učiteljskih zgrada imalo slobodu kretanja.

“Mogli su da rade šta hoće”, rekao je svjedok, koji je radio opštinske poslove.

Mešanović je dodao kako su u Stupare došli tražeći bezbjednost od “naših organa”.

Stupare su, kako je kazao, napustili u julu 1993. godine.

Suđenje se nastavlja 22. maja.