Presuda Goranu Popoviću krajem aprila

Branilac Miloš Perić ocijenio je da Tužilaštvo BiH nije dokazalo elemente krivičnog djela zločina protiv čovječnosti, kao niti jednu tačku optužnice.

“Srpski narod je bio za opstanak Jugoslavije. Njima se pokazivalo da su nepoželjni… Tako su postavljane prve barikade i premlaćivani srpski hodočasnici 1991., porušen spomenik Ivi Andriću, a Murat Šabanović je okupirao elektranu i prijetio puštanjem brane, zbog čega se tada iseljavalo i srpsko i bošnjačko stanovništvo”, naveo je Perić.

On je kazao da je bošnjačko stanovništvo dobrovoljno odlazilo prema Goraždu za svojom vojskom, a kasnije i organizovanim konvojima Crvenog krsta, što – kako je istakao – nisu elementi širokog i sistematičnog napada.

“Tužilaštvo BiH nije dokazalo ni svjesnost Gorana Popovića o širokom i sistematičnom napadu”, rekao je Perić.

Prema Odbrani, Popović je u maju 1992. došao u kasarnu Uzamnica na dosluženje vojnog roka, a tek u julu je postao stražar, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS). Na toj poziciji, kako je istaknuto, ostao je do decembra 1992., dok ga Tužilaštvo tereti i za 1993. godinu.

“Popović se suprotstavljao paravojnim formacijama koje su dolazile u Uzamnicu i nije dijelio njihovu nakanu o maltretiranju zatvorenika. On ne učestvuje u radnjama ubistva”, naveo je Perić.

On je istakao da nije dokazano da je Goran Popović raznim predmetima tukao svjedoke Nurku Derviševića i Adema Berberovića. Svjedok Dervišević je, prema braniocu, kazao da ga je udario jedanput, ali da ga nije boljelo.

“Nije dokazano prisiljavanje zatvorenika na pjevanje četničkih pjesama, niti da jedu svinjsko meso. To su gole i neutemeljene tvrdnje”, rekao je Perić.

Odbrana je konstatovala kako nisu dokazane ni optužbe o tjeranju zatvorenika na seksualne odnose, jer su iskazi oštećenih “nevjerodostojni” i svjedoci nikada ranije nisu spominjali optuženog.

Optuženi Popović izrazio je žaljenje, ali je izjavio da se ne može kajati za nešto što nije uradio.

Sud BiH će presudu izreći 24. aprila.