This post is also available in: English
ništa.
Karišiku, bivšem pomoćniku ministra unutrašnjih poslova i šefu Resora javne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), tužiteljica Melissa Pack predočila je niz vojnih i policijskih depeša iz jula 1995. o zarobljavanju velikog broja srebreničkih Muslimana, od kojih su neke upućene lično njemu.
Svjedok je, uprkos tome, tvrdio da većinu depeša nije ni pročitao, ponavljajući da “nisu bile u njegovoj nadležnosti” budući da je u policijskom štabu na Palama bio zadužen isključivo za sarajevsko ratište, gdje je trajala ofanziva Armije BiH (ABiH).
“Ja nisam imao nadležnost da postupam (po tim depešama), neki drugi su imali”, govorio je Karišik.
Isti odgovor je svjedok ponovio i nakon što mu je tužiteljka pokazala izvještaj komandanta specijalne policijske brigade Ljubiše Borovčanina, upućen upravo paljanskom štabu, o likvidiranju u borbi oko 200 i zarobljavanju oko 500 neprijateljskih vojnika oko Srebrenice 13. jula 1995. godine.
Borovčanina je sud u Haagu proglasio krivim za pomaganje i podržavanje ubistva oko 1.000 zarobljenih srebreničkih Muslimana, koje su tog dana njegovi policajci počinili u selu Kravica. Osuđen je na 17 godina zatvora i tu presudu je prihvatio bez žalbe.
Karišik je svjedočio na suđenju Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) koji je optužen za genocid počinjen nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana koje su vojne i političke snage bosanskih Srba strijeljale u danima nakon što su 11. jula 1995. godine zauzele Srebrenicu.
Zastupnica Optužbe je svjedoka Karišika podsjetila i da su policajci iz njegovog resora 14. jula 1995. ispratili hiljade srebreničkih zarobljenika do više lokacija oko Zvornika, gdje ih je narednih dana organizovano pogubila VRS.
“Tada to nisam znao… zato što je jedinica bila prepotčinjena VRS-u, izvan komande mog resora i mene lično”, odgovorio je Karišik.
Osvrćući se na svjedokov susret s komandantom Zvorničke brigade VRS-a Vinkom Pandurevićem 16. jula 1995. godine, tužiteljka Pack je sugerisala da su oni morali razgovarati o strijeljanjima koja su “već tri dana” trajala u okolini.
“Ne, o tome nismo razgovarali, niti sam izvješten o tome”, uzvratio je Karišik.
Pandurevića je Tribunal pravosnažno osudio na 13 godina zatvora zbog učešća u srebreničkom zločinu.
Odgovarajući na pitanja tužiteljke, Karišik je potvrdio da je, po nalogu ministra policije, a na zahtjev vojnih obavještajaca, naredio da se počiniocima zločina u Srebrenici iz 10. diverzantskog odreda VRS daju lažni dokumenti.
Tvrdio je, međutim, da “nije znao ko su pripadnici tog odreda ni šta su počinili”. Na opasku zastupnice Optužbe da je zapravo skrivao zločince, odgovorio je: “Ne, ja sam samo sprovodio zakonitu proceduru…To je uobičajena saradnja službi bezbjednosti…Nismo znali ko su i nije me to interesovalo.”
Po priznanju Dražena Erdemovića, on i drugi pripadnici 10. diverzantskog odreda su 16. jula 1995. na vojnoj farmi Branjevo kod Zvornika strijeljali oko 1.200 zarobljenih Muslimana.
Mladić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u nekim opštinama poprimio razmjere genocida, terror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Nastavak suđenja zakazan je za sutra, 18. mart, kada će sa svjedočenjem nastaviti Dragoslav Trišić.
