Civili s pravom na smještaj, penziju i doktora
Svjedočeći u svoju korist, optuženi Safet Mujčinović je negirao da je u ljeto 1992. godine učestvovao u hapšenju srpskog stanovništva s područja Stupara (općina Kladanj).
This post is also available in: English
Mujčinović je u svjedočenju rekao da je na čelo policijske stanice u Stuparima došao 1. juna 1992. godine, ali da o tome nema “nikakav pismeni akt”.
Odgovarajući na pitanje da li je učestvovao u hapšenju srpskih civila iz Stupara u maju i junu 1992. godine, Mujčinović je kazao da u junu 1992. godine “nikakvih pretresa objekata nije bilo, niti privođenja, niti dovođenja”.
Na pitanje kako su Srbi u maju 1992. godine došli u centar Stupara, Mujčinović je odgovorio da mu to nije poznato jer je tada bio na drugom mjestu.
Zajedno s Mujčinovićem, za zločine na području Kladnja sudi se Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Zijadu Hamziću, Ramizu Haliloviću, Nedžadu Hodžiću, Osmanu Gogiću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima civilne i vojne policije, te Teritorijalne odbrane (TO).
Optuženi su za nezakonito zatvaranje srpskih civila, kao i za premlaćivanje i nečovječno postupanje prema njima.
Mujčinović je posvjedočio da su srpski civili bili smješteni u Osnovnoj školi u Stuparima, odakle su prebačeni u obližnje učiteljske zgrade. Optuženi je rekao da je udovoljeno njihovom zahtjevu da se premjeste u učiteljske zgrade, dodavši da su u Stupare u to vrijeme došle muslimanske izbjeglice iz Podrinja.
Obaveza policije, kako je kazao optuženi, bila je da obezbjeđuje učiteljske zgrade, “da ne bi dolazilo do upada trećih lica”. Prema njegovom iskazu, predstavnici Srba ubrzo su zatražili sastanak s predsjednikom Ratnog predsjedništva općine Kladanj.
“Njihov zahtjev je bio da odu s područja Kladnja”, dodao je on.
Međutim, do toga, kako je izjavio, nije došlo, jer su već bili uspostavljeni borbeni položaji, ali im je rečeno da će uslijediti razmjene. Ratno predsjedništvo Kladnja, kazao je optuženi, naredilo je da policija nastavi sa obezbjeđenjem.
“Ali, eto, ispostavilo se da su ostali duže”, rekao je Mujčinović.
On je kazao kako im je bilo dozvoljeno kretanje u užem centru Stupara, kao i da su imali pravo na ljekara, humanitarnu pomoć, penziju i slično. Dodao je da su imali obavezu poštivanja policijskog sata.
Mujčinović je rekao kako je rukovodstvo Centra službi bebjednosti (CSB) Tuzla u ljeto 1992. godine bilo “upoznato o boravku lica srpske nacionalnosti u Stuparima”. Kazao je kako je u tom periodu s nekim Srbima koji su bili u učiteljskim zgradama razgovor obavio i tužilac Višeg tužilaštva iz Tuzle.
Mujčinović će nastaviti sa svjedočenjem 13. marta.
