Mladić tražio viteško ponašanje

Tadašnji potpukovnik Milutinović kao primjere je naveo eksplozije u redu za hljeb u ulici Vase Miskina u maju 1992., te obje eksplozije na pijaci Markale, u februaru 1994. i avgustu 1995. godine. U tim incidentima stradalo je ukupno oko 150 građana Sarajeva, a ranjeno je više od 200 osoba.

Mladića, tadašnjeg komandanta VRS-a, optužnica tereti za terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim minobacačkim i snajperskim napadima.

Milutinović je tvrdio i da su poslije druge eksplozije ispred Markala 28. avgusta 1995. ruski istražitelji utvrdili da su “neke žrtve umrle ranije, a njihova tijela su bila razmijenjena”.

Za rat u BiH, svjedok je okrivio muslimansko rukovodstvo, podsjećajući da je njihov lider Alija Izetbegović u skupštini BiH rekao da je “spreman da žrtvuje mir za suverenost BiH”.

Milutinović je kazao i da su dva dana poslije pada Srebrenice u julu 1995. predstavnici lokalnih Muslimana u susretu s Mladićem u bratunačkom hotelu “Fontana” izrazili želju da odu.

Mladić im je, po svjedoku, poručio da će svima biti omogućeno da odu gdje žele ili da ostanu. Podređenom komandantu Drinskog korpusa VRS-a Radislavu Krstiću, Mladić je, kako je kazao Milutinović, naredio da se “ponašaju kao vitezovi” i da “nikome ne smije biti naneseno zlo”.

“General Mladić kazao je i da će biti zadržani svi muslimanski muškarci za koje se sumnja da su počinili ratne zločine”, rekao je Milutinović, tvrdeći da su oni kasnije predati Crvenom krstu.

Na pitanje sudija zna li da su zadržani muškarci kasnije strijeljani po kratkom postupku, svjedok je odgovorio: “Prvi put čujem za to.”

U pisanoj izjavi, Milutinović je podvukao i da vjeruje da general Mladić, “kao oficir i čovjek, nikada nije mogao izdati naređenje protivno Ženevskim konvencijama”.

“Iako sam bio načelnik Informativne službe, ja desetak dana poslije gotovo da nisam znao za zločine koji su se desili u Srebrenici…”, kazao je on.

Mladić je optužen za genocid počinjen nad oko 7.000 muslimanskih muškaraca u danima pošto je VRS 11. jula 1995. zauzela tu enklavu koja je bila pod zaštitom UN-a.

Dokazujući da je Mladić morao biti obaviješten o ubistvima u Srebrenici, tužilac Peter McCloskey je citirao niz tekstova iz zapadne štampe objavljenih sredinom jula 1995. sugerišući da je Milutinovićeva služba te navode prenosila svom komandantu koji je to “želio da zna”.

“Svakako da mislim da smo i saopštavali to generalu Mladiću, ali nismo znali koliki je nivo tih egzekucija – da kažem zločina – na tim prostorima”, izjavio je Milutinović, tvrdeći, međutim, da “nije znao” ko je zločine počinio.

Svjedok je potvrdio da je za film beogradskog novinara Zorana Petrovića-Piroćanca, na kojem se vidi gomila leševa u selu Kravica 13. jula 1995. saznao desetak dana kasnije i da je GŠ VRS-a uložio napore da do tog filma dođe.

Mladiću, optuženom i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, suđenje će biti nastavljeno 19. januara 2015. godine, poslije praznične pauze u radu Haškog tribunala.