Zatvorenici koji nisu dočekali jutro

Svjedok G.Ž. je kazao da je od sredine juna 1992. godine, kao aktivni policajac, bio angažovan kao glavni stražar u zatvoru koji se nalazio iza zgrade suda u Kotor-Varoši, zajedno sa još tri stražara, inače pripadnika rezervnog sastava policije.

“Savo Tepić je bio načelnik policije, a od polovine 1992. komandir je bio Dragan Bojić”, izjavio je G.Ž., koji je zamolio da se u javnosti ne objavljuje njegovo puno ime i prezime.

On je kazao da je osnovni zadatak stražarima bio čuvanje zatvorenika, pretežno civila, Bošnjaka i Hrvata, koje su dovodili uglavnom pripadnici “Crvenih beretki”, odnosno “specijalne jedinice”, naveo je svjedok.

Svjedok je dodao da je obično bilo oko tridesetak zatvorenika, ali da se broj mijenjao.

“Dosta njih je dovedeno u pretučenom stanju. Obavještavao sam usmeno komandira Bojića o tome. Bila su i dva slučaja kad su ljudi dovezeni navečer u lošem stanju i nisu dočekali jutro”, naveo je svjedok i dodao da je ponekad neke od pretučenih zatvorenika i sam vozio do doma zdravlja.

Ovaj svjedok je kazao da po pravilniku niko nije smio ući u zatvor, ali da su se dešavale situacije u kojima on to nije mogao spriječiti, pa su tako, kako je naveo, na silu ulazili pripadnici “Crvenih beretki”, odnosno “SOS-ovci”.

“To je više bilo na silu. Slobodanu Dubočaninu to nije niko mogao zabraniti”, naveo je svjedok, kazavši da je Dubočanin bio komandant specijalaca, koji su ulazili u zatvor i maltretirali zatvorenike.

Prema njegovom iskazu, zatvorenici su vođeni i na ispitivanje u stanicu policije, gdje ih je naviše ispitivao Zdravko Pejić, predstavnik državne bezbjednosti.

“Duško Maksimović je dolazio u zatvor kad mu je brat ranjen u naselju Kotor. (…) Možda je nekoga udario, ne sjećam se tačno”, rekao je svjedok, koji je na pitanje Odbrane kazao da to ne može konkretno i sigurno reći, kao i da je Maksimović donosio neku garderobu ljudima koje je poznavao u zatvoru.

On je kazao da je krajem augusta 1992. smijenjen iz zatvora, te da je tada za stražara postavljen Ilija Kurušić.

Za zločine počinjene u Kotor-Varoši sudi se Savi Tepiću, Dušku Vujičiću, Dragoslavu Bojiću, Dušku Maksimoviću, Radojku Keveroviću, Radetu Škoriću i Iliji Kurušiću. Oni su optuženi da su 1992. godine učestvovali u zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima protiv Bošnjaka i Hrvata.

Prema optužnici, Bojić je bio komandir policijske stanice u Kotor-Varoši, Tepić načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Vujičić aktivni policajac, Maksimović, Škorić i Keverović rezervni policajci, a Kurušić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Drugi svjedok na ovom ročištu je bio A.G., koji je također zamolio da se u medijima objave samo njegovi inicijali. On je kazao da je sredinom juna 1992. uhapšen i odveden u policijsku stanicu Kotor-Varoš, gdje je ispitivan i pretučen.

Potom ga je, kako je naveo, Duško Vujičić sa jednim uniformisanim vojnikom odveo u zatvor, gdje je zatekao 20 do 30 ljudi, od kojih je mnoge poznavao.

“Vojnici su dolazili da nas tuku, možda nisu svakodnevno, ali jesu često”, kazao je svjedok, dodavši da su stražari bili korektni.

Prema njemu, tri osobe su podlegle povredama u zatvoru.
 
A.G. je također kazao da je Duško Vujičić dolazio često u zatvor, kada su privođene nove osobe.

Prema rasporedu, suđenje se nastavlja 10. novembra.