Srebreničani određuju obaveze mirovnih snaga

Okružni sud u Haagu će 16. jula ove godine objaviti presudu u slučaju 6.000 srebreničkih majki koje su tužile Holandiju zbog propusta njenih vojnika što su bili dio mirovne misije Ujedinjenih nacija (UN) u Srebrenici.
 
U razgovoru za BIRN – Justice Report, advokat Marco Gerritsen, koji zastupa srebreničke majke, kaže kako očekuje da će Sud utvrditi odgovornost Holandije za stradanje srebreničkih muškaraca, ali možda ne za sve ubijene.

Prema njegovoj procjeni, odgovornost Holandije teško će biti utvrđena za one muškarce koji su zarobljeni po šumama i nisu bili u Potočarima, gdje je bila baza Holandskog bataljona.

Munira Subašić, jedna od srebreničkih majki koje su bile u Potočarima u julu 1995. godine, ističe da neće pristati na podjelu žrtava u bilo kakve grupe.

“Holandija je kriva za svaku žrtvu. Moraju za sve ljude jednako odgovarati, a praviti parcele, razlike i dijeliti ljude ne grupe, to ne može”, kaže ona.

Presuda bi, prema mišljenju advokata srebreničkih majki, trebala utvrditi odgovornost predstavnika mirovnih misija u budućnosti jer će se precizno definisati obaveze UN-a, kao i zemalja koje šalju vojnike.

Uloga holandskih vojnika

Nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) 11. jula 1995. godine ušla u Srebrenicu, žene, djeca i stariji muškarci su se sklonili u Potočare tražeći zaštitu u bazi Holandskog bataljona, dok je više hiljada muškaraca krenulo šumom probiti se kroz linije VRS-a do teritorije pod kontrolom Armije BiH (ABiH). Nakon odvajanja muškaraca u Potočarima i zarobljavanja dijela kolone iz šume, pripadnici VRS-a ubili su više od 7.000 ljudi.

Advokat srebreničkih majki Gerritsen pojašnjava da je izvjesno da će Holandija biti proglašena krivom za stradanje 200 do 300 muškaraca koji su se sklonili u bazu. On uporište vidi u presudi Vrhovnog suda Holandije prema kojoj je ova država prošle godine proglašena krivom za smrt oca i brata Hasana Nuhanovića, te Rize Mustafića.

U presudi je obrazloženo da je Srebrenica 1993. godine proglašena zaštićenom zonom, zbog čega je Holandski bataljon imao obavezu da zaštiti stanovništvo, a holandski vojnici su 13. jula iz baze istjerali civile i predali ih pripadnicima VRS-a, koji su ih kasnije ubili.

Gerritsen – kao i Liesbeth Zegveld, advokatica koja je zastupala porodicu Nuhanović – smatra da su tužbe poput ove jedini način da se utvrdi odgovornost mirovnih misija i države natjeraju da poštuju naređenja o zaštiti civila.

Nuhanovićeva advokatica pojasnila je za BIRN – Justice Report da se suština presude zasniva na činjenici da je Holandski bataljon donio odluku da se Srebreničani istjeraju iz hangara umjesto da ih se zaštiti.
 
Zegveld i Gerritsen kažu da je Holandija imala efektivnu kontrolu nad svojim vojnicima, koji su bili dužni zaštititi stanovništvo Srebrenice.
 
“Imamo dokaze da je ministar odbrane zvao komandanta Holandskog bataljona u Srebrenici i govorio da ne rizikuju jer želi da svi holandski vojnici dođu kući. Jasno je da radi toga Holandski bataljon nije ispoštovao obaveze UN-a o zaštiti civila od napada”, ističe Gerritsen.
 
On navodi da su pojedini holandski vojnici čak pomogli u razdvajanju muškaraca od žena i djece u Potočarima.

Gerritsen kaže i da su velike šanse da se Holandija osudi i za smrt 2.000 muškaraca koji su bili u neposrednoj blizini baze, s obzirom da je Holandski bataljon imao nadležnost nad cijelom tom teritorijom.

“Trebali su zaštititi sve ljude koji su bili u blizini tog hangara, mogli su ih uvesti unutra i garantovati njihovu bezbjednost”, pojašnjava on.

Srebreničani koji su bili u Potočarima ubijeni su nakon što su razdvojeni od žena i djece.

Prisustvo u šumi
 
“Za ostale žrtve koje nisu bile u Potočarima bit će teže dokazati krivicu Holandije, ali imamo dokaze da su vojnici Holandskog bataljona viđali ubijanja i razdvajanja muškaraca i žena, i morali su pretpostaviti da se sprema zločin”, kaže Gerritsen.

Više hiljada Srebreničana je 11. jula 1995. krenulo u proboj šumom prema Tuzli. Na njih je pucano iz tenkova, protivavionskih topova, bacane su ručne bombe, usljed čega je bilo ubijenih i ranjenih. Srpske snage su tada u šumi zarobile preko 6.000 Srebreničana, koje su zatim pogubili.
 
U prilog Holandiji, smatra Gerritsen, ide činjenica da njeni vojnici nisu bili u šumi, stoga nisu vidjeli ubistva svojim očima.

Ipak, kao glavni dokaz krivice Gerritsen vidi to što je Holandski bataljon znao šta se dešava jer su vidjeli ubistva oko baze u Potočarima, pa su mogli pretpostaviti da će se ubistva dešavati i u šumi, a UN-u nisu slali izvještaje o tome.
 
Srebrenički advokati prvobitno su tužili UN, u sklopu kojeg je bio Holandski bataljon. Međutim, UN je sudski proces izbjegao zbog imuniteta od gonjenja.

Ukoliko bude proglašena krivom za smrt Srebreničana, Holandija će biti dužna porodicama preživjelih isplatiti odštetu, odnosno novčanu naknadu.

Subašić kaže da joj nije važna novčana odšteta, već da se utvrdi odgovornost Holandije za sve ubijene. Ona je izgubila 22 člana uže familije, među njima sina i supruga.
 
Subašić se prisjeća da su holandski vojnici nakon napada VRS-a primili sve civile u krug baze u Potočarima, obećavajući im sigurnost.
 
“Oni su govorili da smo sigurni, da budemo tu i da nam se ništa neće desiti. Znači, oni su saučesnici svega. Da oni nisu omogućili zločincima da urade što su uradili, ovi to ne bi mogli sami. Trebali su se pobrinuti da bar jedan život zaštite, ali oni to nisu ni pomislili, a kamoli uradili”, kaže Subašić.
 
Njen sin, čije je dvije kosti ukopala prošle godine, bio je u bazi bataljona u Potočarima.

Istjerivanje iz baze
 
“Bio je bolestan, bio je u hangarima tamo. Istjerali su ga, izbacili (…) a trebali su da povedu računa o ranjenicima i bolesnima. Oni to nisu uradili”, kaže Subašić, kojoj su mnogi članovi uže porodice ubijeni nakon što se nisu uspjeli šumom probiti do Tuzle.

Hatidža Mehmedović također je u julu 1995. godine bila u Potočarima i, kako ističe, vidjela kako su holandski vojnici izdali srebrenički narod.

“Od tih mirovnih snaga UN-a ostao je samo rezultat – Memorijalni centar, more bijelih nišana”, kaže Mehmedović.

Advokati srebreničkih majki nadaju se da će se presudom utvrditi odgovornost mirovnih misija u budućnosti jer će se precizno definisati koje su obaveze UN-a, a koje država koje šalju vojnike.
 
“Kada vidimo kako je Holandski bataljon bio pripremljen, to je neuporedivo gore nego kasnije misije. Sada se mnogo bolje priprema misija. Strašno je napraviti greške, ovdje su posljedice užasne, masakr ljudi… Nadam se i siguran sam da ćemo ovako poboljšati mirovne misije, utvrditi njihovu odgovornost i da ćemo u budućnosti spriječiti ovako nešto”, naglašava Gerritsen.

Uprkos tome, majke ubijenih Srebreničana kažu da za njih pravda neće biti zadovoljena ukoliko Holandija ne bude proglašena krivom za sve stradale u genocidu.

“Srebrenica je bila zaštićena zona, i da li je neko žrtva iz kruga bataljona u Potočarima ili ne… Holandija ih je sviju morala zaštititi”, smatra Mehmedović.

Isti stav ima i Munira Subašić, koja poručuje: “Borit ćemo se do zadnjeg čovjeka. Oni moraju odgovarati za sve ljude ubijene u Srebrenici. Posebno te stradale u šumi, oni su ih i slali šumom, jer ih nisu zaštitili.”