This post is also available in:
Bojadžić, nekadašnji zamjenik komandanta jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), ispričao je da je u noći sa 15. na 16. april 1993. bio na sastanku predstavnika ABiH i civilnih vlasti održanom na Bradini, u blizini Konjica.
“Uopšte se nije razgovaralo o Trusini”, kazao je Bojadžić četvrtog dana svjedočenja u svoju korist.
Braniteljica Vasvija Vidović je rekla kako je i prije tog sastanka dio jedinice “Zulfikar” bio upućen na područje Konjica, te Bojadžića upitala da li je znao koji je njihov zadatak, na što je on odgovorio: “Ja i moj komandant Zulfikar Ališpago nismo znali gdje će jedinica biti upotrijebljena.”
Na prošlom ročištu, održanom 28. aprila, on je je kazao da je za selo Trusinu saznao u poslijepodnevnim satima 16. aprila, nakon što su na Bradinu dovezena dva ranjena pripadnika jedinice “Zulfikar”.
Bojadžić je optužen da je naredio vojnicima da napadnu Trusinu i navodno izdao naredbu da niko u selu ne smije ostati živ, te je sredstvom veze s obližnjeg brda rukovodio napadom.
“Da sam učestvovao u tome, morao bih izvijestiti komandanta šta sam i kako sam uradio”, rekao je Bojadžić.
On je dodao da je 17. aprila 1993. bio na Igmanu, nakon čega je ponovo otišao na Bradinu da dočeka saborce koji su bili na području Konjica.
Bojadžić je kazao da je jedan od dvojice ranjenih pripadnika jedinice “Zulfikar” koji su bili u Trusini preminuo, te da je 18. aprila bio na njegovoj dženazi.
On je naveo da tokom 1993. godine nikada nije dobio zadatak da vojnike vodi u borbe na području Konjica.
Zajedno sa Bojadžićem, za zločine počinjene u Trusini sudi se Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Nedžadu Hodžiću, nekadašnjim pripadnicima jedinice “Zulfikar”, te Senadu Hakaloviću, nekadašnjem vojniku brigade “Neretvica” ABiH.
Postupak protiv Ališpage, kojeg optužnica tereti da je bio komandant jedinice “Zulfikar”, nedavno je razdvojen zbog njegove bolesti.
Bojadžić sa svjedočenjem nastavlja 12. maja.
