Pucanje prema zarobljeniku

Miroslav Soko je ispričao da je, zajedno s nekoliko Hrvata, 8. septembra 1993. godine odveden u Rogića kuće, gdje je bila baza jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), te da su smješteni u trap. Ubrzo je, kako je dodao, doveden i zarobljenik Marinko Drežnjak, a nakon desetak dana svi su odvedeni u obližnju štalu.

Prema riječima svjedoka, pojavio se Bojadžić sa još jednim vojnikom i izveden je Drežnjak. On nije vidio šta se dešavalo, ali, kako je naveo, po glasu je prepoznao da Bojadžić ispituje Drežnjaka u vezi s oružjem, a on mu je odgovarao da o tome ništa ne zna.

“I čuje se pucanj iz pištolja. Marinko Drženjak je rekao da je Bojadžić pucao prema njemu”, kazao je svjedok. 

Bojadžić, nekadašnji zamjenik komandanta jedinice “Zulfikar”, optužen je da je u septembru 1993. godine izveo jednog zarobljenika te u njegovom pravcu iz pištolja ispalio više hitaca, prouzrokujući mu strah za život.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da u septembru 1993. nije na Bojadžićevom licu primijetio ništa specifično. 

Svjedok se prisjetio događaja kada je nedaleko od baze jedinice “Zulfikar”, ispred restorana u kojem su se hranili zarobljenici i vojnici, geler granate ranio kuhara. 

“Pojavio se Bojadžić sa još jednim vojnikom u toj bijeloj ‘toyoti’”, kazao je Soko i dodao da je izdao naredbu da se ne miču, govoreći im u smislu “ako ih mi ne možemo pobiti, neka ih pobiju njihovi vojnici”.

Braniteljica Vasvija Vidović je navela da je Soko, u izjavi koju je poslije izlaska iz zarobljeništva dao Komisiji za istraživanje ratnih zločina Herceg-Bosne, govorio o Bojadžiću, ali da događaje o kojima je svjedočio nije spominjao. 

Tužilaštvo BiH je Bojadžiću na teret stavilo da je u drugoj polovini 1993. godine ispred restorana postrojio hrvatske zarobljene, naredivši da se ne miču dok su granate padale, a stražarima je naredio da ih drže na nišanu, čime ih je doveo u životnu opasnost.

Soko je dodao da su vojnici pričali da je optuženi “spasio od smrti” dvojicu dječaka koji su u Rogića kuće dovedeni nakon napada ABiH  na Grabovicu.

Zvonimir Kukić, drugi svjedok Tužilaštva BiH, kazao je da nije vidio ko je u ljeto 1993. godine u Muzeju “Bitka na Neretvi”, gdje su držani Hrvati, tukao Marija Zeleniku, Karla Marića i zaštićenog svjedoka C.

Na konstataciju braniteljice da na osnovu naglaska ne može zaključiti da se radilo o Bojadžiću, svjedok je odgovorio: “Sto posto mogu zaključiti.”

On je rekao da je viđao Bojadžića poslije ovog događaja, te da nikada nešto karakteristično nije vidio na njegovom licu. Svjedok je ispričao da je optuženog vidio u martu 1994. godine, kada je bila razmjena, te mu je tom prilikom kazao: “Ti ideš u razmjenu. Mislim da ništa loše prema tebi nisam uradio.”

Suđenje Bojadžiću, kojem se sudi i za druge zločine počinjene u Jablanici, nastavlja se 27. marta.