Zarobljeništvo gore od pakla

Mirko Zelenika je zarobljen 8. septembra 1993. godine i sa drugih 11 Hrvata iz Jablanice odveden u Rogića kuće, kako je rekao, bazu Specijalnog odreda za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH (ABiH).

“Uslovi su bili užasni. Onakvi ni u paklu nisu”, kazao je Zelenika, koji je danas predsjednik Udruženja hrvatskih logoraša.

Prema njegovom iskazu, naknadno je doveden Marinko Drežnjak, kojeg je Bojadžić prozvao da izađe. Odveo ga je do obližnjeg oraha i postavljao mu pitanja o nečemu, dok je svjedok ovo gledao, kako je rekao, kroz prozor štale.

“Ispalio je više hitaca u pravcu zarobljenika Marinka Drežnjaka. Marinko se vratio u štalu, bio je potpuno van sebe. Koliko sam vidio, nije bio ranjen. Bio je psihički raspamećen čovjek”, pojasnio je Zelenika.

On je dodao da je Bojadžić bio zamjenik komandanta Specijalnog odreda i da ga je prvi put vidio na lokalnoj jablaničkoj televiziji, a poslije i po gradu. Opisao ga je kao osobu atletske građe, plavog, i okruglog lica.

Prema optužnici, Bojadžić je u septembru 1993. godine iz objekta u bazi odreda “Zulfikar” izveo zarobljenika i u njegovom pravcu iz pištolja ispalio više hitaca, prouzrokujući mu na ovaj način strah za život.

Bojadžićeva braniteljica Edina Rešidović je rekla da svjedok u više ranijih izjava datih Haškom tribunalu, Tužilaštvu BiH i drugim institucijama nije naveo da se Bojadžić loše ponašao.

“Niko me nije pitao, a mislim da sam spominjao haškim istražiteljima. (…) Nije ranije nikada Bojadžić bio predmet optužnice. Apsolutno nije bilo moguće pričati o svemu. To bi bio roman a ne iskaz”, odgovorio je on.

Po izlasku iz zarobljeništva u martu 1994. godine, Zelenika je, kako je rekao, bio u komisiji za ratne zločine pri Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna, te da je uzimao izjave od logoraša, među kojima i od Drežnjaka.

Rešidović je navela da Drežnjak u toj izjavi nije spominjao Bojadžića, na što je svjedok uzvratio: “Njega u njihovoj priči ima. Nisam vodio istragu protiv Bojadžića.”

Zelenika je ispričao da su jedne prilike zarobljenici pretučeni kod restorana u blizini Rogića kuća, kada su padale granate.

“Stvorio se Nihad Bojadžić sa terenskim vozilom. Došao je Bojadžić uz veliku galamu”, naveo je svjedok.

Potom je drugim vojnicima, kako je kazao, naredio da postroje zarobljenike, te da ih sve pobiju. Umjesto toga, kako je rekao, vojnici su ih udarali i tjerali prema Rogića kućama.

“Tako isprebijani smo došli u štalu”, dodao je on.

Braniteljica Rešidović je konstatovala da svjedok nikada nije spominjao ovaj događaj, na što je svjedok odgovorio: “Ne mogu da tvrdim. Mislim da sam spominjao.”

Prema optužnici, Bojadžić je ispred restorana postrojio zarobljenike, naredivši im da se ne miču dok su granate padale, a stražarima je naredio da ih drže na nišanu, čime ih je doveo u direktnu životnu opasnost.

Suđenje Bojadžiću, koji je optužen i za druge zločine počinjene u Jablanici, nastavlja se 19. decembra.