This post is also available in: English
Zaštićeni svjedok C2 je ispričao da je iz Potočara 13. jula 1995. godine, nakon pada Srebrenice, sa drugim civilima odveden u školu u Bratuncu, gdje su proveli dvije noći. Odatle su u sedam autobusa, kako je kazao, odvedeni u selo Pilica kod Zvornika i smješteni u školu.
Prema njegovom svjedočenju, nakon dvije noći su izvedeni, te je vidio tri oficira Vojske Republike Srpske (VRS) koji su pričali između sebe. Nakon što su im srpski vojnici vezali ruke iza leđa i rekli da idu prema Tuzli, autobusima su, kako je kazao, dovezeni na obližnje Branjevo.
“Čujemo pucnjavu kada smo se približili. Vrata od autobusa su se otvorila, a srpski vojnici su psovali… Tada tek vidiš da je smrt došla. Nema života…”, naveo je C2, te dodao da je jedna grupa Srebreničana izvedena iz autobusa.
On je u tom trenutku, kako je ispričao, vidio tijela ubijenih ljudi na udaljenosti do 100 metara od autobusa. “Vojnici su došli do pobijenih i samo rafali… Pet-šest ljudi sve to radi”, prisjetio se C2.
Potom je izvedena druga grupa Srebreničana u kojoj je bio svjedok. “Jedan kaže: ‘Daj da pijemo vode pa nas pobijte’”, ispričao je on.
Zaštićeni svjedok je rekao da su dovedeni do grupe ubijenih kojih je u tom trenutku bilo “možda 200 do 300”. Nakon što je čuo povik: ‘Lezi’, počela je rafalna paljba.
“Ja sam odmah pao. Kada je ta pucnjava stala, jedan je pitao ima li ko živ. Dvojica se javila, a jedan govori: ‘Hajde mene ubij’”, naveo je svjedok, te dodao da su potom ubijeni.
Za učešće u ubistvima najmanje 900 Srebreničana na poljoprivrednom dobru Branjevo, 16. jula 1995. godine, Tužilaštvo BiH tereti Aleksandra Cvetkovića, nekadašnjeg pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS-a.
Prema iskazu svjedoka, srpski vojnici su doveli i strijeljali na isti način šest do sedam grupa Bošnjaka. “Opet pitaju ima li ko živ. Uvijek isti način… Čuo sam jednog vojnika kako govori: ‘Napravili smo genocid, kao što je 1941. bio u Jasenovcu”, rekao je on.
On je naveo da su ukupno petorica preživjela, te su, kada su se vojnici razišli, odlučili da pobjegnu sa Branjeva. “Mi izađemo na drugu stranu, i tamo mrtvih…”, kazao je on, te dodao da je ubrzo ostao sam.
Svjedok je rekao da je sreo jednog preživjelog nakon nekoliko dana lutanja, a poslije su stigli u logor Batković kod Bijeljine, odakle su razmijenjeni krajem decembra 1995. godine.
Suđenje se nastavlja 9. decembra.
