This post is also available in:
Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Alan Tieger suočio je Krajišnika sa tezom da je “srpsko političko vođstvo pozivalo na odmazdu protiv muslimanskih snaga i stanovništva u Sarajevu”.
“Nikada niko nije podržavao bombardovanje Sarajeva, naprotiv, bila je odluka Predsjedništva Republike Srpske u junu 1992. godine da se prekine bombardovanje”, odgovorio je Krajišnik. Kazao je i da je sada “siguran da je VRS samo uzvraćala na vatru iz grada”, iako tokom rata “nije bio siguran” u tu tvrdnju vojske.
Kao dokaz o svjedokovoj umiješanosti u napade na Sarajevo, Tieger je citirao prisluškivani razgovor u kojem Krajišnik, u proljeće 1995, kaže oficiru VRS-a da bi “neka vrsta odmazde morala uslijediti” i prihvata sugestiju sagovornika da bi to trebalo biti “u gradu”. U razgovoru se pominju modifikovane avio-bombe i rakete “oganj”.
Krajišnik je rekao da je razgovor vođen poslije “strašnog napada iz Visokog na Ilijaš” i zahtjeva tamošnjeg srpskog stanovništva da se nešto učini.
Krajišnik je negirao i tvrdnju tužioca Tiegera da su političke vođe Srba osmislile i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u proljeće 1995. godine.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem. Njemu se sudi i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Srebrenici i još sedam opština i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Tribunal u Haagu je Momčila Krajišnika, nekadašnjeg predsjednika Skupštine Republike Srpske, osudio na 20 godina zatvora zbog zločina u BiH. Poslije izdržane dvije trećine kazne, ove godine je pušten na slobodu.
Tužilac Tieger citirao je više prisluškivanih telefonskih razgovora u kojima je Krajišnik, pored ostalog, uvjeravao sagovornike iz srpske dijaspore da “plavi šljemovi” neće biti pušteni dok za njih ne bude “plaćena najviša cijena”. Jedan od sagovornika mu je prethodno kazao da su “taoci najjeftinija protivavionska odbrana”.
Sugerišući da je “relaksirao radikalne” sagovornike iz dijaspore, Krajišnik je tvrdio da pripadnici UNPROFOR-a nisu bili taoci, već “ratni zarobljenici”.
“Mislim da je to VRS sprovela, a ako ima neki dokument da Karadžić to kaže, ja ću to povući… Ako ima dokaza da je Karadžić naredio da se hapse taoci, a ja to ne znam, mogao bih reći da je to akt odvraćanja”, izjavio je svjedok.
Podsjećajući da je to bilo “vrijeme raskola između Karadžića i Mladića”, Krajišnik je rekao da “ne vjeruje da bi Mladić to sproveo da je bila Karadžićeva inicijativa”.
Za dokument “Varijanta A i B”, kojim je Srpska demokratska stranka (SDS) u decembru 1991. naložila stvaranje srpskih opština u mjestima gdje su Srbi većina, ali i tamo gdje su manjina, Krajišnik je ustvrdio da uopšte nije znao za njega.
Krajišnik je ostao i pri iskazu da u proljeće i ljeto 1992. nije ništa znao o zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima, uključujući nezakonito pritvaranje hiljada ljudi u logore kod Prijedora, zlostavljanje, ubistva i prisilno premještanje.
“Sigurno ja nisam znao, a nije sigurno ni Karadžić… Da je znao, sigurno bi nas obavijestio”, kazao je Krajišnik, dodavši da je možda čuo samo “glasine”.
Suđenje Karadžiću će biti nastavljeno u četvrtak, 21. novembra.
