Borba za komadić zraka

Mensur Šahbegović, koji je živio u Vogošći, uhapšen je 11. juna 1992. i odveden sa komšijama u policijsku stanicu.

“Odatle smo nakon ispitivanja prevezeni kombijem u ‘Kod Sonje’. Mirsada Zilića, koji je imao amajliju, pretukli su, a ja sam molio da ga puste, jer je imao epilepsiju”, kazao je Šahbegović i dodao da ih je tu primio upravnik Branko Vlačo.

Smješten je isti dan u “Bunker”, gdje posebno pamti dešavanja iz 12. juna.

“Neko je ubacio suzavac u ‘Bunker’. To je bila agonija, borba za komadić zraka”, rekao je svjedok.

On je ispričao kako je u “Bunker” došao izvjesni Mongo, koji je Branka Vlaču pitao da li je kod nas pronađeno oružje. Vlačo mu je kazao da nije i da je u pitanju “čišćenje naselja”, a potom je Mongo izveo dvojicu zatvorenika.

“Čuli smo kako jednog tjera da pravi salto. Čuje se tupi udarac. Pa ponovo, a potom ih je tjerao da se oralno zadovoljavaju”, prisjetio se Šahbegović i dodao kako je sve to čuo kroz vrata “Bunkera”.

Svjedoka je izdvojio Mongo, kojeg pamti kao nižeg mladića sa Ilidže, sa naušnicom i heklerom.

“Udario me drškom pištolja ispod oka i po glavi. Čizmom mi je otkinuo ušnu resicu. Davio me kablom”, prisjetio se Šahbegović i dodao kako je potom Mongo imao verbalni konflikt sa Vlačom.

U međuvremenu, svjedokova majka je intervenisala kod komšije Mile za puštanje Šahbegovića. Vlačo ga je odvezao u Dom zdravlja u Vogošći, gdje mu je pružena prva pomoć, a potom je pušten kući. U logoru je proveo 24 sata.

Branko Vlačo je optužen da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila, koji su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali.

Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Osman Đogić iz sela Vranjak, naveo je kako je i prije samog hapšenja bio u radnoj obavezi, koju mu je odredio Branko Vlačo. Svjedok je kazao kako je otprilike u junu odveden u “Planjinu kuću”, gdje je premlaćen, jer je dva dana ranije pobjegao iz sela.

Iz logora su vođeni na radove i u živi štit na Žuči, gdje je svjedok i ranjen.

“Mlađo Vlačo je bio tu i rekao da nas vode u ambulantu”, izjavio je Đogić i dodao kako su taj dan neki zatvorenici poginuli.

Tužilaštvo je ustvrdilo da je svjedok umjesto na Mlađu Vlaču, mislio na Branka Vlaču.

Vlačo je optužen i da je od maja do novembra 1992. godine učestvovao u širokom i sistematičnom napadu srpskih snaga usmjerenom protiv civilnog stanovništva, te da je silovao jednu žensku osobu.

Na današnjem ročištu, iskaz je trebala dati i žrtva silovanja, ali nije, zbog trećeg moždanog udara koji je doživjela. Tužilaštvo je kazalo da ukoliko ova žrtva ne pristupi u sudnicu, postoji mogućnost odustajanja od ove tačke optužnice.

Suđenje se nastavlja 20. novembra.