This post is also available in: English
Svjedok Miloš Čelić je kazao da ga je vojni policajac premlatio u ćeliji u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Kladanj, gdje je bio doveden iz obližnjih Stupara kako bi rekao gdje mu je puška.
“Peti put me udario u predjelu bubrega i ja sam izgubio svijest”, prisjetio je svjedok, te dodao da mu je poslije iz nosa, usta i lijevog uha curila krv, koju je i mokrio.
On je naveo da ga je vojni policajac, kojeg je opisao kao “nižeg, plavog i nabijenog”, tukao kundakom puške i nogama, na kojima je imao vojne čizme. Kada je jednom poznaniku, kako je ispričao, koji je također odvođen u Kladanj, opisao osobu koja ga je tukla, kazao mu je da se zove Osman Gogić.
Gogić je optužen da je, kao vojni policajac u vodu Vojne policije u Kladnju, tukao svjedoka Čelića. Skupa sa Gogićem, za zločine u Kladnju sudi se Safetu Mujčinoviću, Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Zijadu Hamziću, Ramizu Haliloviću, Nedžadu Hodžiću, Harizu Habiboviću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane (TO), te vojne i civilne policije.
Prije nego je odveden u Kladanj, svjedok je, kako je rekao, 1. juna 1992. godine doveden sa drugim srpskim civilima u zgradu prosvjetnih radnika u Stuparima. On nije mogao potvrditi ko je sa dvojicom rezervnih civilnih policajaca došao po njih, iako je u iskazu iz istrage navedeno da je to bio Halilović, koji je, prema optužnici, bio aktivni policajac u Stanici policije Stupari.
Dok su bili u zgradama, kazao je svjedok, Halilović je vodio neke od njih u srpska sela kako bi imali hrane.
“Civilna policija je obezbjeđivala zgradu od prvog dana kada smo dovedeni”, ispričao je on.
Za Mujčinovića, za kojeg je rekao da je bio komandir policijske stanice u Stuparima, svjedok Čelić je naveo da je dolazio u zgradu, obilazio sobe, a policajci su nekad s njima pili kafu i rakiju.
Svjedok se prisjetio dana kada je odveden u školu u Stuparima, gdje je zatekao Mujčinovića i inspektora Nusreta Muhića, koji mu je tražio oružje. Prema optužnici, Muhić je bio šef grupe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta u SJB-u Kladanj.
Prema svjedoku, početkom 1992., kada je odlazio iz rezervne policije, predao je pušku koju je imao. Iz škole je, kako je kazao, odveden u policijsku stanicu u Stuparima, gdje ga je Kahro Vejzović pitao gdje mu je puška, prijetio mu klanjem, a potom ga nekoliko puta udario kundakom i nogom u leđa.
Po naređenju Muhića, svjedok je odatle prebačen u Kladanj, u zgradu policije, gdje je bio četiri dana. Vojni policajac, za kojeg je čuo da se zove Gogić, pretukao ga je nekoliko puta, ali nije kao prvi put.
Muhić ga je, kako je rekao svjedok, skoro svaki dan ispitivao. Svjedok Čelić je odlučio reći da ima oružje, te je sa Muhićem i još jednom osobom otišao do mjesta blizu Kladnja i pokazao im pušku, te je vraćen u ćeliju. On je pojasnio da se nije radilo o njegovoj, nego o pušci osobe iz obližnjeg sela.
“Došao je Muhić i rekao idemo u Stupare”, naveo je svjedok, te dodao da je krajem 1992. godine u Tuzli, gdje je bio vojni zatvor, osuđen na šest mjeseci zbog posjedovanja oružja bez dozvole.
Svjedok je dodao da je u aprilu 1993. sa drugima ponovo osuđen u Tuzli, na pet godina zatvora, jer je odbio da bude pripadnik Armije BiH. U Vojnom zatvoru u Tuzli bio je do 21. jula 1993. godine, kada je razmijenjen.
Odbrane optuženih će svjedoka ispitati narednog petka, 6. septembra.
