Željku Ivanoviću povećana kazna na 24 godine

Vijeće je zaključilo da je Ivanović, kao pripadnik Drugog odreda specijalne policije Republike Srpske (RS) u Šekovićima, osiguravao cestu Konjević Polje – Bratunac u mjestu Sandići radi prolaska civila u okviru prisilnog preseljenja bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice.

On je proglašen krivim i zbog učešća u zarobljavanju bošnjačkih muškaraca koji su se predavali iz šume, te sprovođenju kolone do hangara u selu Kravica, gdje je oko 1.000 zarobljenika ubijeno.

Apelaciono vijeće je utvrdilo da je Ivanović, dok su zarobljenici ubijani, bio sa stražnje strane hangara kako bi onemogućio bijeg kroz prozore.

“Nema dokaza da je Ivanović ispalio hitac u pravcu hangara. On je, vršeći ulogu stražara, bio svjestan da takva njegova radnja doprinosi ubistvima”, rekao je Redžib Begić, predsjedavajući Apelacionog vijeća.

Begić je naveo da je Ivanović bio u grupi četiri tadašnja pripadnika Drugog odreda specijalne policije iz Šekovića, uključujući Petra Mitrovića, koji su otišli iza hangara kako bi onemogućili da zarobljenici pobjegnu.

Apelaciono vijeće poklonilo je vjeru Mitroviću, koji je pravosnažno osuđen na 28 godina zatvora, kada je rekao da je među njima bio Ivanović.

Prema ovoj pravosnažnoj presudi, Ivanović je bio svjestan postojanja genocidnog plana i zbog toga ga je Vijeće osudilo za pomaganje u genocidu, a ne za zločin protiv čovječnosti, kao što je bilo zaključilo prvostepeno vijeće.

“Trezven čovjek, a posebno pripadnik specijalne policije, da se našao na mjestu Ivanovića, bio bi svjestan da postoji genocidni plan”, obrazložilo je Apelaciono vijeće.

Kao olakšavajuće okolnosti, u obzir je uzeto da je Ivanović zločin počinio sa nepune 23 godine, te da njegovi postupci nemaju istu težinu kao postupci onih što su pucali.

Prvostepenom presudom Ivanović je bio osuđen na 13 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti. Ovu presudu Apelaciono vijeće je ukinulo i obnovilo suđenje.

Ivanoviću je produžen pritvor, a drugostepena presuda je konačna.