Sudbina zarobljenih bila zapečaćena 13. jula

nim gestom iz kojeg se moglo zaključiti da će oni biti pobijeni.

Nikolić je posvjedočio da se sa generalom Mladićem sreo 13. jula 1995. na putu između Bratunca i Srebrenice, kod mjesta Konjević Polje, dok su muslimanski muškarci, koji su pokušali da se probiju šumom ka Tuzli, izlazili i predavali se VRS-u.

“Mladić je razgovarao s muslimanskim zarobljenicima i rekao im da se ne brinu, da će sve biti u redu i da će biti prebačeni gdje žele. Kad je krenuo ka autu, pošao sam za njim i pitao ga šta će se stvarno desiti s tim ljudima. Ni tada nisam vjerovao da će ići tamo gdje žele. General Mladić se nasmijao, ništa nije kazao, samo je napravio pokret rukom s lijeva na desno i otišao”, opisao je Nikolić.
 
On je u sudnici ponovio Mladićev gest, oštro odmahnuvši ispruženom šakom, dlana okrenutog na dolje, s lijeva na desno.

Mladić, bivši komandant VRS-a, optužen je za genocid počinjen nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana.

Nikolić, koji je bio oficir za bezbjednost Bratunačke brigade VRS-a, pred Tribunalom je 2003. priznao krivicu za progon Muslimana iz Srebrenice i osuđen je na 20 godina zatvora.
 
On je opisao susret sa Ljubišom Bearom, u to vrijeme načelnikom za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a od 13. jula.

Beara mu je, kako je ispričao, naredio da ode u Zvornik i prenese naređenje poručniku Dragi Nikoliću, oficiru za bezbjednost Zvorničke brigade VRS-a, da pripremi objekte za prihvat na hiljade zarobljenika iz Bratunca, koji će zatim biti ubijeni.
 
“Pukovnik Beara mi je rekao da će zarobljeni Muslimani tamo biti privremeno zatvoreni i nakon toga pobijeni”, kazao je Nikolić, dodavši da je otišao u Zvornik i to prenio Dragi Nikoliću.
 
Kada se iste večeri vratio u Bratunac – u kojem je bio “opšti haos” zbog prisustva zarobljenika – Nikolić je, kako je naveo, prisustvovao sastanku na kojem se pukovnik Beara svađao sa predsjednikom bratunačke Srpske demokratske stranke Miroslavom Deronjićem.

Prema iskazu svjedoka, Beara se, nasuprot naređenju datom njemu ranije tog dana, zalagao da zarobljenici ostanu u  Bratuncu, dok se Deronjić tome žestoko suprotstavljao, tražeći da svi zarobljenici idu iz Bratunca, ne želeći da budu ubijani tamo.

Nikolić je rekao da se Deronjić pritom pozivao na naređenje predsjednika RS-a Radovana Karadžića, a Beara na svog “šefa”, odnosno generala Mladića.

“U to vrijeme, kasno 13. ili rano ujutro 14. jula, nije se postavljalo pitanje sudbine Muslimana – znalo se da će oni biti pobijeni. Raspravljalo se o tome da li će biti pobijeni tu, u Bratuncu, ili u Zvorniku”, prisjetio se Nikolić.

Svi zarobljeni ujutro su prebačeni u zonu odgovornosti Zvorničke brigade VRS-a, gdje su, po optužnici i ranijim presudama, strijeljani.
 
Bearu je Tribunal u Haagu nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida počinjenog u Srebrenici, a Drago Nikolić je zbog pomaganja i podržavanja genocida osuđen na kaznu od 35 godina.
 
Miroslav Deronjić je priznao krivicu za ubistvo Muslimana u selu Glogova kod Bratunca u maju 1992. i osuđen je na deset godina zatvora.
 
Momir Nikolić je danas potvrdio da je u septembru 1995. učestvovao u prebacivanju tijela ubijenih Muslimana iz grobnice u selu Glogova u druge grobnice na teritoriji Srebrenice.  

Na kraju glavnog iskaza, Nikolić se izvinio “svim žrtvama” i “svim porodicama koje su preživjele stravičan zločin” u Srebrenici.

“Veoma mi je žao i užasno se osjećam… Pogriješio sam što nisam pobjegao kada sam postao svjestan da se zločin sprema. Žao mi je što sam učestvovao u ovom stravičnom zločinu”, kazao je svjedok.
 
Unakrsno ispitivanje Nikolića biće nastavljeno 5. juna.